Addisonova bolest je rijedak i podmukao poremećaj koji se razvija sporo, a njezini prvi simptomi često se pogrešno pripisuju umoru, stresu ili gripi. Rano prepoznavanje ključno je za sprječavanje po život opasne adrenalne krize
Addisonova bolest, poznata i kao primarna adrenalna insuficijencija, rijedak je poremećaj u kojem nadbubrežne žlijezde prestaju proizvoditi dovoljno ključnih hormona, kortizola i aldosterona. Podmuklost ove bolesti leži u njezinu sporom razvoju, koji se može protezati mjesecima, pa i godinama. Simptomi se često ne pojavljuju sve dok oko 90 posto kore nadbubrežne žlijezde ne bude uništeno, zbog čega ih oboljeli u početku ignoriraju, pripisujući ih stresu ili prolaznoj slabosti. Upravo to kašnjenje u prepoznavanju čini Addisonovu bolest posebno opasnom, jer neliječena može dovesti do fatalnih posljedica.
Ekstreman, kroničan umor
Jedan od najranijih i najčešćih simptoma je ekstreman, kroničan umor koji se s vremenom samo pogoršava i ne prolazi ni nakon kvalitetnog odmora. Ne radi se o običnom umoru nakon napornog dana, već o dubokoj iscrpljenosti koja značajno narušava svakodnevno funkcioniranje. Uz umor, često se javlja i progresivna mišićna slabost, bolovi u mišićima i zglobovima te nenamjerni gubitak tjelesne težine koji je posljedica smanjenog apetita. Ovi znakovi su vrlo nespecifični, zbog čega se lako mogu zamijeniti sa simptomima depresije, gripe ili drugih, češćih stanja.
Izražena i neobična žudnja za slanom hranom, poput čipsa ili maslina, jedan je od klasičnih znakova. Do nje dolazi jer tijelo zbog manjka hormona aldosterona gubi natrij putem urina, pa pokušava nadoknaditi taj nedostatak.
Kako bolest napreduje, pojavljuju se i specifičniji pokazatelji koji bi trebali upaliti alarm. Izražena i neobična žudnja za slanom hranom, poput čipsa ili maslina, jedan je od klasičnih znakova. Do nje dolazi jer tijelo zbog manjka hormona aldosterona gubi natrij putem urina, pa pokušava nadoknaditi taj nedostatak. Drugi važan simptom je nizak krvni tlak (hipotenzija), a posebno posturalna hipotenzija, koja uzrokuje vrtoglavicu ili omaglicu pri naglom ustajanju. Mnogi se žale i na probavne smetnje, uključujući mučninu, povremene bolove u trbuhu, a ponekad i proljev ili povraćanje.
Možda najupečatljiviji i najprepoznatljiviji znak Addisonove bolesti su promjene na koži, poznate kao hiperpigmentacija. Koža postaje tamnija, kao da je osoba preplanula, ali ta se promjena događa i na dijelovima tijela koji nisu izloženi suncu. Tamnjenje je najizraženije na ožiljcima, pregibima kože poput dlanova i laktova, na zglobovima prstiju, koljenima, ali i na usnama i sluznici usne šupljine, posebice na desnima. Ova “brončana” boja kože nastaje kao posljedica prekomjerne proizvodnje adrenokortikotropnog hormona (ACTH) iz hipofize, koja pokušava potaknuti oštećene nadbubrežne žlijezde na rad, a usput stimulira i proizvodnju melanina.
Što je adrenalna kriza i zašto je opasna?
Ako se Addisonova bolest ne dijagnosticira i ne liječi, tjelesni stres poput infekcije, ozljede ili operacije može izazvati stanje opasno po život poznato kao adrenalna ili Addisonova kriza. To je hitno medicinsko stanje u kojem razina kortizola drastično pada. Simptomi se javljaju naglo i vrlo su teški: iznenadna, oštra bol u donjem dijelu leđa, trbuhu ili nogama, jako povraćanje i proljev koji vode u tešku dehidraciju, izrazito nizak krvni tlak, zbunjenost, pa čak i gubitak svijesti. Bez hitne medicinske intervencije i primjene hormonske terapije, adrenalna kriza može završiti smrću.
Tko obolijeva i koji su uzroci?
Addisonova bolest je rijetka, pogađa otprilike jednu od sto tisuća osoba, a najčešće se dijagnosticira u dobi između 30 i 50 godina, s nešto većom učestalošću kod žena. Glavni uzrok u 70 do 90 posto slučajeva je autoimuna reakcija, što znači da vlastiti imunološki sustav greškom napada i uništava koru nadbubrežnih žlijezda. Osobe koje već imaju neku drugu autoimunu bolest, poput dijabetesa tipa 1 ili bolesti štitnjače, pod povećanim su rizikom. U prošlosti je glavni uzrok bila tuberkuloza, a danas se kao rjeđi uzroci navode i druge infekcije, širenje karcinoma na nadbubrežne žlijezde ili krvarenje u žlijezdama.
Put do dijagnoze
Svatko tko primijeti kombinaciju simptoma poput kroničnog umora, gubitka težine, vrtoglavice i tamnjenja kože trebao bi se obratiti liječniku. Dijagnoza se postavlja na temelju krvnih pretraga kojima se mjere razine elektrolita (tipično nizak natrij i visok kalij) te hormona kortizola i ACTH. Ako su početni nalazi sumnjivi, konačna potvrda dobiva se Synacthen testom (test stimulacije ACTH-om), koji pouzdano pokazuje reagiraju li nadbubrežne žlijezde na poticaj. Rano otkrivanje i doživotna nadomjesna hormonska terapija omogućuju oboljelima da vode normalan i aktivan život.
( Ordinacija.hr )
