Hodgkinov limfom, nekoć poznat kao Hodgkinova bolest, maligno je oboljenje limfnog sustava koje, unatoč ozbiljnoj dijagnozi, danas ima iznimno visoku stopu izlječivosti. Ključ uspjeha leži u ranom prepoznavanju simptoma i primjeni suvremenih terapijskih protokola prilagođenih svakom pacijentu.
Hodgkinov limfom je specifičan tip raka koji zahvaća limfni sustav, ključan dio našeg imunosnog sustava odgovornog za borbu protiv infekcija i bolesti. Bolest je dobila ime po engleskom liječniku Thomasu Hodgkinu, koji ju je prvi opisao još 1832. godine. Ono što ovaj limfom razlikuje od ostalih, takozvanih ne-Hodgkinovih limfoma, jest prisutnost karakterističnih, velikih i abnormalnih stanica nazvanih Reed-Sternbergove stanice, koje se mogu identificirati isključivo mikroskopskim pregledom tkiva. Bolest najčešće započinje u limfnim čvorovima u gornjem dijelu tijela, poput vrata, prsnog koša ili pazuha, a potječe od mutacije u DNK B-limfocita, bijelih krvnih stanica zaduženih za proizvodnju antitijela. Ta genetska pogreška dovodi do nekontroliranog rasta i umnožavanja stanica, koje se zatim nakupljaju u limfnom tkivu.
Oticanje limfnih čvorova
Prvi i najčešći znak koji pacijenti primijete jest bezbolno oticanje jednog ili više limfnih čvorova, koji na dodir mogu biti čvrsti i gumeni, ali pokretni. Iako otečeni limfni čvorovi mogu biti posljedica brojnih bezazlenih infekcija, ako oteklina ne prolazi nekoliko tjedana, potreban je liječnički pregled. Uz lokalizirane simptome, otprilike trećina oboljelih razvija i takozvane B-simptome, koji ukazuju na sustavnu prirodu bolesti. Ti simptomi uključuju neobjašnjivu povišenu temperaturu, obilno noćno znojenje koje zahtijeva promjenu posteljine te značajan, nenamjeran gubitak tjelesne težine, definiran kao gubitak više od deset posto ukupne mase unutar šest mjeseci.
Ti simptomi uključuju neobjašnjivu povišenu temperaturu, obilno noćno znojenje koje zahtijeva promjenu posteljine te značajan, nenamjeran gubitak tjelesne težine.
Osim klasičnih B-simptoma, Hodgkinov limfom može pratiti i niz drugih znakova. Mnogi pacijenti osjećaju stalan umor i iscrpljenost koji se ne popravljaju odmorom. Uporan i generaliziran svrbež kože (pruritus) također može biti jedan od pratećih simptoma. Ako su zahvaćeni limfni čvorovi u prsnom košu, mogu se javiti kašalj, otežano disanje ili osjećaj pritiska u prsima. Jedan vrlo rijedak, ali specifičan simptom je bol u zahvaćenim limfnim čvorovima neposredno nakon konzumacije alkohola. Iako se javlja kod malog broja pacijenata, smatra se gotovo patognomoničnim znakom za ovu bolest.
Bolest pokazuje bimodalnu distribuciju, što znači da se najčešće javlja u dvije dobne skupine: kod mlađih odraslih osoba, obično između dvadesete i trideset četvrte godine, te kod starijih od 65 godina.
Iako točan uzrok Hodgkinovog limfoma ostaje nepoznat, identificirani su određeni faktori rizika koji povećavaju vjerojatnost njegova razvoja. Bolest pokazuje bimodalnu distribuciju, što znači da se najčešće javlja u dvije dobne skupine: kod mlađih odraslih osoba, obično između dvadesete i trideset četvrte godine, te kod starijih od 65 godina. Postoji i genetska komponenta, jer osobe čiji su roditelji ili braća i sestre imali Hodgkinov limfom imaju nešto veći rizik. Infekcije određenim virusima, poput Epstein-Barrovog virusa (EBV), uzročnika mononukleoze, i HIV-a, također su povezane s povećanim rizikom. Stanja koja slabe imunosni sustav, kao što su autoimune bolesti ili uzimanje imunosupresivnih lijekova nakon transplantacije organa, dodatno povećavaju osjetljivost na razvoj ove bolesti.
Suvremeni pristup liječenju
Dijagnoza Hodgkinovog limfoma potvrđuje se isključivo biopsijom, postupkom kojim se kirurški uklanja cijeli ili dio sumnjivog limfnog čvora, a tkivo se zatim šalje na patohistološku analizu. Nakon potvrde dijagnoze, slijedi niz pretraga, uključujući krvne testove te slikovne metode poput CT i PET skeniranja, kako bi se utvrdio stadij bolesti, odnosno koliko se rak proširio tijelom. Liječenje ovisi o stadiju bolesti, dobi pacijenta i njegovu općem zdravstvenom stanju, a najčešće uključuje kombinaciju kemoterapije i radioterapije. Standardni kemoterapijski protokol, poznat kao ABVD, vrlo je učinkovit i često dovodi do potpunog izlječenja. U novije vrijeme, za slučajeve koji ne reagiraju na standardnu terapiju ili kod povrata bolesti, koriste se i napredne metode poput ciljane terapije, imunoterapije i transplantacije matičnih stanica.
Liječenje ovisi o stadiju bolesti, dobi pacijenta i njegovu općem zdravstvenom stanju, a najčešće uključuje kombinaciju kemoterapije i radioterapije.
Zahvaljujući napretku u medicini, Hodgkinov limfom danas se smatra jednim od najizlječivijih oblika raka. Prema podacima američkog Nacionalnog instituta za rak, ukupna petogodišnja stopa preživljenja iznosi oko 89 posto. Kod pacijenata kojima je bolest dijagnosticirana u ranom stadiju, ta stopa raste na impresivnih 92 do 95 posto. Čak i u uznapredovalim stadijima, stope preživljenja ostaju visoke, krećući se iznad 80 posto. Ovi podaci ulijevaju veliku nadu i potvrđuju da je, uz pravovremenu dijagnozu i adekvatno liječenje, moguće pobijediti ovu bolest i vratiti se normalnom životu. ( Ordinacija.hr )
