Novo izvješće Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo donosi detaljan pregled demografskih podataka, uzroka invaliditeta, korištenja pomagala i obrazovnih rješenja za žene s invaliditetom, pokazujući da problem nije ograničen samo na odrasle već zahvaća i djecu.
Prema procjenama Ujedinjenih naroda, svaka deseta osoba u svijetu živi s nekim oblikom invaliditeta. Iako se često podrazumijeva da je invaliditet rijetka pojava, podaci govore suprotno – riječ je o javnozdravstvenom i društvenom pitanju koje zahtijeva sustavni pristup, kvalitetno planiranje i stalno unapređenje podrške. Republika Hrvatska je prepoznajući taj problem donijela Zakon o Registru osoba s invaliditetom, a prema kojemu je osoba s invaliditetom je osoba koja ima dugotrajna tjelesna, mentalna, intelektualna ili osjetilna oštećenja koja u međudjelovanju s različitim preprekama mogu sprječavati njezino puno i učinkovito sudjelovanje u društvu na ravnopravnoj osnovi s drugima.
Podaci Registra osoba s invaliditetom
Hrvatska tako već više od dva desetljeća sustavno prikuplja informacije o osobama s invaliditetom putem Registra osoba s invaliditetom, jedinstvene baze podataka kojom upravlja Hrvatski zavod za javno zdravstvo. Podaci se u registar prikupljaju iz čak 10 različitih izvora: od zavoda za vještačenje, mirovinsko i zdravstveno osiguranje, preko zavoda za zapošljavanje i ministarstava (uprave, obrazovanja, branitelja), do zdravstvenih ustanova i drugih institucija koje koriste OIB u svojim evidencijama. Ovakav širok pristup omogućuje sveobuhvatan uvid u stvarnu sliku invaliditeta u Hrvatskoj.
Ovih dana HZJZ je objavio Izvješće o ženama s invaliditetom u RH, a prema najnovijim podacima u Hrvatskoj ih živi 313.078, što je čak 45,5% od ukupnog broja osoba s invaliditetom te tako žene s invaliditetom čine oko 15,7% ukupnog ženskog stanovništva. Kada je riječ o dobnim skupinama, njih 162.467, odnosno 52%, starije su od 65 godina, dok je 116.621 (37%) žena u radno-aktivnoj dobi, 20-64 godina. Podaci potvrđuju i da invaliditet nije povezan samo sa starijom dobi, već je prisutan i u dječjoj populaciji (0-19 godina), a kojih je 11%.
– Najvažniji nalaz ovogodišnjeg Izvješća jest porast broja žena s invaliditetom na 313.078, što čini 45,5% svih osoba s invaliditetom i čak 15,7% ukupnog ženskog stanovništva u Hrvatskoj. Invaliditet je prisutan u svim dobnim skupinama, pa i u djetinjstvu (11%). Izvješće pokazuje i velike regionalne razlike: iako najviše žena s invaliditetom živi u Gradu Zagrebu i Splitsko-dalmatinskoj županiji, najviša prevalencija bilježi se u Šibensko-kninskoj županiji (19,8%), a najmanja u Istarskoj županiji (10,9%). Vrlo je važan i podatak o strukturi oštećenja: najčešća su oštećenja drugih organa i organskih sustava (36,1%), višestruka oštećenja (34,6%) i oštećenja lokomotornog sustava (34,1%). Oštećenja koja ženama najčešće uzrokuju trajne funkcionalne poteškoće uključuju kronične i psihičke bolesti. Sve to zajedno ukazuje da se radi o vrlo širokoj, heterogenoj i ranjivoj populaciji čije se potrebe još uvijek nisu adekvatno prepoznate i sustavno podržane – ističu autori Izvješća doc. dr. sc. Tomislav Benjak, dr. med., specijalist javnog zdravstva, znanstveni suradnik i dr. sc. Ana Vuljanić, prof., univ. mag. admin. sanit.
Zaposlenih je više od 50%
Prema podacima Očevidnika zaposlenih osoba s invaliditetom, u Hrvatskoj je zaposleno 14.721 žena s invaliditetom, što čini 55,2% svih zaposlenih osoba s invaliditetom. Od toga 11.702 žene ispunjavaju uvjete propisane Pravilnikom, pa ih poslodavci mogu uključiti u zakonsku kvotu za zapošljavanje osoba s invaliditetom. Službene podatke o broju zaposlenih žena s invaliditetom vodi pak Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje.
– U radno aktivnoj dobi nalazi se 116.621 žena, odnosno 37% svih žena s invaliditetom. To je ozbiljan signal da sustav mora ojačati prevenciju kroničnih i mentalnih bolesti, omogućiti prilagodbe na radnom mjestu i povećati dostupnost rehabilitacije i podrške. Ako se ništa ne mijenja, društvo gubi veliki dio radnog i razvojnog potencijala žena koje uz adekvatne mjere i podršku mogu ostati u svijetu rada – dodaju.
Kada je riječ o školovanju, u Registar osoba s invaliditetom zaprimljeno je 20.937 rješenja o primjerenom obliku školovanja za djevojčice i žene. Najčešći razlozi za takva rješenja su oštećenja govora i komunikacije, specifične teškoće učenja, višestruka oštećenja te intelektualna oštećenja. Također, u Hrvatskoj živi i 1.099 braniteljica s invaliditetom, a evidentirano je i 726 žena koje imaju posljedice ratnih djelovanja iz Drugog svjetskog rata ili su civilne invalidkinje rata i poraća.
Karcinom dojke, bolesti zglobova i kralježnice…
Prema Zakonu o Registru osoba s invaliditetom, među ženama s invaliditetom najčešće se javljaju oštećenja drugih organa i organskih sustava, višestruka oštećenja te oštećenja lokomotornog sustava. Kada je riječ o oštećenjima organa i organskih sustava, najčešći uzroci su karcinom dojke te različite srčane bolesti. Kod oštećenja lokomotornog sustava, najčešći razlozi su upale i bolesti zglobova te bolesti kralježnice.
Zbog nedostatka jedinstvenog propisa, napominju iz HZJZ-a, broj osoba sa 100% oštećenjem može se prikazati samo prema evidencijama sustava koji koriste postotke oštećenja, a na temelju kojih oko 9,7% žena s invaliditetom u Hrvatskoj ima utvrđeno 100% oštećenje. Među njima je 14.952 žena u evidenciji Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, 46 braniteljica iz Domovinskog rata, te 48 žena sa 100% oštećenjem kao posljedicom ratnih i poratnih događanja iz Drugog svjetskog rata.
Kada se gledaju funkcionalne sposobnosti, žene s invaliditetom najčešće imaju poteškoće uzrokovane kroničnim bolestima te psihičkim poremećajima. Ove procjene provode se od 2015. godine, kada je uspostavljeno jedinstveno tijelo vještačenja. Prema Izvješću, žene s invaliditetom najčešće koriste optička i tiflotehnička pomagala, pomagala za urogenitalni sustav, te pomagala potrebna kod šećerne bolesti.
– Na temelju podataka iz Izvješća, ključne mjere koje bi najviše unaprijedile život žena s invaliditetom uključuju bolju dostupnost zdravstvene skrbi, osobito u području kroničnih bolesti, mentalnog zdravlja i ginekologije, inkluzivnije tržište rada kroz razumne prilagodbe, fleksibilnije oblike rada i potporne usluge poput osobne asistencije, smanjenje regionalnih razlika u dostupnosti zdravstvenih, socijalnih i obrazovnih usluga, jaču podršku djevojčicama i mladim ženama putem rane intervencije, dostupnih terapija i individualiziranih obrazovnih prilagodbi, ali i bržu i jednostavniju dostupnost pomagala, osobito za kretanje, vid, sluh i upravljanje kroničnim bolestima – zaključuju autori Izvješća.
(Ida Balog)
