Akutna gnojna upala srednjeg uha jedna je od najčešćih infekcija u dječjoj dobi, a njezini simptomi mogu biti zbunjujući, osobito kod beba. Donosimo sve što trebate znati o uzrocima, prepoznavanju i liječenju ove bolne bolesti.
Akutna gnojna upala srednjeg uha, medicinski poznata kao Otitis media acuta, iznenadna je i bolna infekcija prostora ispunjenog zrakom koji se nalazi neposredno iza bubnjića. Ova bolest, praćena nakupljanjem gnojnog sekreta, predstavlja pravu noćnu moru za roditelje i djecu, a statistički je najčešća infekcija s kojom se susreću dojenčad i mališani, osobito u dobi od tri mjeseca do tri godine. Ključni razlog takve učestalosti leži u specifičnoj anatomiji dječjeg uha. Naime, Eustahijeva tuba, kanal koji povezuje srednje uho sa ždrijelom i regulira tlak, kod djece je znatno kraća, položenija je više vodoravno i ima mlohaviju hrskavicu nego kod odraslih. Takva struktura, u kombinaciji s još uvijek nezrelim imunološkim sustavom, stvara gotovo savršen put za jednostavno širenje mikroorganizama iz nosa i grla ravno u osjetljivo područje srednjeg uha.
Posljedica gripe
Upala srednjeg uha gotovo nikada ne dolazi sama od sebe; ona je najčešće neugodna posljedica prethodne virusne ili bakterijske infekcije gornjih dišnih putova, poput obične prehlade ili gripe. Kada sluznica nosa natekne, Eustahijeva tuba se zatvara, onemogućavajući normalnu drenažu i stvarajući vlažno i toplo okruženje idealno za razmnožavanje bakterija. Najčešći krivci za gnojnu upalu su bakterije Streptococcus pneumoniae, Haemophilus influenzae i Moraxella catarrhalis, protiv kojih, srećom, postoji cjepivo u sklopu redovnog programa cijepljenja. Rizik od obolijevanja dodatno povećavaju i drugi faktori, kao što su izloženost duhanskom dimu, boravak u kolektivu poput vrtića, alergije na pelud, prašinu ili hranu te postojanje uvećanih krajnika, poznatih kao “treći krajnik”, koji mogu služiti kao rezervoar bakterija. Bolest se češće javlja u hladnijim mjesecima, tijekom jeseni i zime, a podložnija su joj i djeca s određenim kraniofacijalnim anomalijama.
Kod starije djece i odraslih, klinička slika je jasnija i obično uključuje iznenadnu, jaku i često pulsirajuću bol u uhu (otalgija), povišenu tjelesnu temperaturu, osjećaj punoće ili pritiska u uhu te privremeni gubitak sluha koji prati bol.
Prepoznavanje simptoma ključno je za pravovremeno liječenje, no oni se mogu značajno razlikovati ovisno o dobi djeteta. Kod starije djece i odraslih, klinička slika je jasnija i obično uključuje iznenadnu, jaku i često pulsirajuću bol u uhu (otalgija), povišenu tjelesnu temperaturu, osjećaj punoće ili pritiska u uhu te privremeni gubitak sluha koji prati bol. Međutim, kod dojenčadi i djece koja još ne govore, simptomi su često nespecifični i mogu zavarati roditelje. Na upalu treba posumnjati ako je dijete neuobičajeno razdražljivo, neutješno plače, osobito u ležećem položaju, odbija hranu, ima problema sa spavanjem te neprestano povlači ili trlja bolesno uho. Ponekad se mogu javiti i probavne smetnje poput mučnine, povraćanja i proljeva, što dodatno komplicira postavljanje točne dijagnoze bez liječničkog pregleda.
Liječnik može koristiti i pneumatski otoskop kako bi provjerio pokretljivost bubnjića upuhivanjem zraka; kod upale je ta pokretljivost znatno smanjena. U nekim slučajevima, pritisak gnoja postane toliko velik da uzrokuje spontano puknuće bubnjića (perforaciju), što rezultira curenjem gnojnog ili krvavog sadržaja iz uha.
Dijagnoza akutne gnojne upale srednjeg uha postavlja se kliničkim pregledom kod liječnika, koji će pomoću posebnog instrumenta, otoskopa, pregledati djetetov zvukovod i bubnjić. Za točnu dijagnozu presudno je da liječnik vidi barem tri četvrtine bubnjića, što kod male djece može biti izazovno zbog uskog zvukovoda ili nakupljenog cerumena. Tipičan nalaz koji potvrđuje upalu jest izbočen i zacrvenjen bubnjić nejasne strukture, koji je zbog nakupljenog gnoja pod tlakom. Liječnik može koristiti i pneumatski otoskop kako bi provjerio pokretljivost bubnjića upuhivanjem zraka; kod upale je ta pokretljivost znatno smanjena. U nekim slučajevima, pritisak gnoja postane toliko velik da uzrokuje spontano puknuće bubnjića (perforaciju), što rezultira curenjem gnojnog ili krvavog sadržaja iz uha. Iako zvuči dramatično, nakon perforacije bol se naglo smanjuje, a tjelesna temperatura pada, što donosi trenutno olakšanje djetetu.
Kako se liječi i kada su potrebni antibiotici?
Pristup liječenju ovisi o težini simptoma i dobi djeteta, a primarni cilj je ublažavanje bolova i snižavanje temperature. Za to se koriste analgetici i antipiretici koji su temelj terapije. Kako je prohodnost nosa ključna za funkciju Eustahijeve tube, preporučuje se redovita toaleta nosa fiziološkom otopinom ili sprejevima s morskom vodom, a liječnik može propisati i dekongestivne kapi za nos kako bi se smanjila otečenost sluznice. Primjena antibiotika nije uvijek nužna, osobito ako se sumnja na virusni uzrok. Liječnik će ih propisati u slučajevima kada je bubnjić jako izbočen i crven, kada je prisutna gnojna sekrecija ili ako se simptomi ne poboljšavaju unutar 48 do 72 sata.
Moguće komplikacije i prevencija
Iako su uz adekvatno liječenje rijetke, komplikacije akutne upale srednjeg uha mogu biti vrlo ozbiljne. Najčešća je akutni mastoiditis, širenje infekcije na spužvastu kost iza uha, a u iznimno rijetkim slučajevima infekcija se može proširiti i unutar lubanje te uzrokovati meningitis ili moždani apsces. Druge moguće posljedice uključuju trajno oštećenje sluha, kroničnu perforaciju bubnjića ili paralizu facijalnog živca. Srećom, većina ovih scenarija može se izbjeći. U prevenciji ključnu ulogu igra dojenje, koje jača imunitet djeteta, kao i izbjegavanje izlaganja duhanskom dimu. Cijepljenje protiv najčešćih bakterijskih uzročnika, Haemophilus influenzae i Streptococcus pneumoniae, značajno smanjuje rizik od obolijevanja. Redovita i pravilna higijena nosa, osobito tijekom prehlada, pomaže u održavanju prohodnosti Eustahijeve tube i sprječava zadržavanje sekreta koji može dovesti do ove neugodne i bolne infekcije.
( Ordinacija.hr )
