Tikovi kod djece često se pogrešno tumače kao „loše navike”, no mogu biti znak Touretteova sindroma. Saznajte koje simptome treba pratiti i kada potražiti stručnu pomoć.
Touretteov sindrom (TS) neurološki je poremećaj iz skupine tik-poremećaja koji se najčešće javlja u djetinjstvu, a obilježen je pojavom nevoljnih, ponavljajućih motoričkih i vokalnih tikova. Tikovi su iznenadni pokreti ili zvukovi koje osoba ne može u potpunosti kontrolirati, iako ih ponekad može kratkotrajno potisnuti uz znatan unutarnji napor.
Prvi simptomi obično se javljaju između 5. i 10. godine života, najčešće u području glave i vrata. S vremenom se tikovi mogu proširiti na trup, ruke i noge. Motorički tikovi gotovo uvijek prethode vokalnima. Touretteov sindrom češći je kod dječaka nego kod djevojčica, a procjenjuje se da pogađa otprilike jedno od 160 djece.
Kod većine oboljelih simptomi su najizraženiji u ranoj adolescenciji, dok se u kasnim tinejdžerskim godinama i ranoj odrasloj dobi često postupno smanjuju. Iako kod manjeg broja osoba tikovi mogu potrajati i u odrasloj dobi, Touretteov sindrom nije progresivan niti degenerativan poremećaj i ne skraćuje životni vijek.
Kako se tikovi manifestiraju?
Tikovi mogu biti motorički (pokreti tijela) ili vokalni (zvukovi), a dijele se na jednostavne i složene.
Jednostavni tikovi su kratki, brzi i ponavljajući te uključuju manji broj mišićnih skupina.
Najčešći su:
- treptanje, grimase lica
- trzaji glave ili ramena
- šmrcanje, pročišćavanje grla, gunđanje
Složeni tikovi uključuju koordinirane pokrete više mišićnih skupina ili složenije vokalne obrasce.
Mogu izgledati svrhovito, ali nisu namjerni. Uključuju:
- skakanje, saginjanje, dodirivanje ili njuškanje predmeta
- ponavljanje vlastitih ili tuđih riječi (eholalija)
- u manjem broju slučajeva izgovaranje nepristojnih ili vulgarnih riječi (koprolalija), što je često pogrešno smatrano tipičnim znakom Touretteova sindroma, iako se javlja kod manjine oboljelih
Mnogim tikovima prethodi tzv. predosjećajni nagon – neugodan osjećaj napetosti ili pritiska u tijelu koji se privremeno smanjuje nakon izvođenja tika.
Što može pogoršati tikove?
Učestalost i jačina tikova nisu stalni, već se mijenjaju tijekom vremena. Tikovi se često:
- pogoršavaju u stresnim, uzbudljivim ili anksioznim situacijama
- smanjuju tijekom mirnih i fokusiranih aktivnosti (npr. čitanje, crtanje)
Određeni vanjski podražaji mogu potaknuti tikove, primjerice uska odjeća oko vrata ili slušanje drugih osoba kako šmrču ili pročišćavaju grlo. Tijekom laganog sna tikovi su znatno rjeđi, dok u dubokom snu potpuno nestaju.
Poremećaji koji se često javljaju uz Touretteov sindrom
Većina osoba s Touretteovim sindromom ima barem jedan pridruženi neurobihevioralni poremećaj, koji često ima veći utjecaj na svakodnevno funkcioniranje nego sami tikovi.
Najčešći su:
- poremećaj pažnje s hiperaktivnošću (ADHD)
- opsesivno-kompulzivni poremećaj (OKP) ili opsesivno-kompulzivna ponašanja
- anksiozni poremećaji i depresija
- poteškoće u učenju (čitanje, pisanje, računanje)
- problemi sa spavanjem
- poteškoće u socijalnim vještinama i senzornoj obradi
Iako se tikovi često smanjuju s godinama, ovi se pridruženi poremećaji mogu zadržati i u odrasloj dobi te zahtijevati dodatnu stručnu podršku.
Touretteov sindrom i škola
Djeca s Touretteovim sindromom često mogu pohađati redovnu školu, no česti tikovi, ADHD ili OKP mogu značajno otežati učenje, koncentraciju i socijalnu prilagodbu.
Nakon stručne procjene, nekim učenicima mogu pomoći:
- individualizirani obrazovni pristupi
- dodatna podrška u učenju
- prilagodbe tijekom ispita (mirniji prostor, produženo vrijeme)
- manji razredi ili specijalizirani obrazovni programi u težim slučajevima
Uzroci i genetski čimbenici
Točan uzrok Touretteova sindroma nije poznat, no istraživanja upućuju na kombinaciju genetskih i okolišnih čimbenika. Uočene su promjene u radu određenih moždanih regija, poput bazalnih ganglija i frontalnih režnjeva, kao i u neurotransmiterima odgovornima za prijenos signala među živčanim stanicama, osobito dopaminu, serotoninu i noradrenalinu.
Otkrivene su i određene genske promjene povezane s TS-om, no genetska predispozicija ne mora nužno rezultirati razvojem poremećaja. Kod nekih osoba može se očitovati blažim tikovima ili opsesivno-kompulzivnim simptomima, dok se kod drugih uopće ne razviju simptomi.
Kako se postavlja dijagnoza?
Dijagnoza Touretteova sindroma postavlja se klinički, na temelju:
- prisutnosti motoričkih i vokalnih tikova
- trajanja simptoma duljeg od jedne godine
- početka simptoma prije 18. godine života
Ne postoje laboratorijski ili slikovni testovi koji potvrđuju dijagnozu, ali se u rijetkim slučajevima dodatne pretrage koriste kako bi se isključila druga neurološka stanja.
Mogućnosti liječenja i terapije
Iako ne postoji trajni lijek, mnoge osobe s Touretteovim sindromom ne trebaju liječenje ako su simptomi blagi i ne ometaju svakodnevni život. U slučajevima kada tikovi ili pridruženi poremećaji značajno narušavaju funkcioniranje, liječenje može uključivati:
- lijekove koji djeluju na neurotransmitere (npr. alfa-adrenergički agonisti, antipsihotici, antidepresivi)
- bihevioralne terapije, osobito sveobuhvatnu bihevioralnu intervenciju za tikove (CBIT)
- psihoterapiju za anksioznost, depresiju, ADHD ili OKP
Kod težih i terapijski otpornih slučajeva istražuju se i napredne metode, poput duboke stimulacije mozga, no one se primjenjuju vrlo rijetko i isključivo u specijaliziranim centrima.
Prognoza i kvaliteta života
Touretteov sindrom u većini slučajeva ima povoljnu prognozu. Kod velikog broja osoba tikovi se s vremenom znatno smanjuju, a mnogi odrasli više ne trebaju kontinuirano liječenje. Uz pravovremenu dijagnozu, individualizirani terapijski pristup i razumijevanje okoline, osobe s Touretteovim sindromom mogu voditi potpuno ispunjen, aktivan i kvalitetan život.
(Ordinacija.hr)
