Aleksandar Ajdarić, osobni je trener koji svakog vikenda za Ordinaciju.hr britkim i jasnim tekstovima otkriva važnost tjelovježbe, ali i prehrane te njihov utjecaj na vaše zdravlje.
Opet se dogodilo. Priča mi poznanik kako je prije dva tjedna otišao u teretanu pa su mu na porti rekli da mu ne mogu dati ključ za garderobu jer su svi ormarići zauzeti. Mogao je malo pričekati dok netko ne završi s vježbanjem, no, kratkih živaca kakvih jest okrenuo se i otišao doma.
Da, krajem siječnja, u ponedjeljak oko 19 sati cijela teretana je bila puna. U idealnom svijetu to bi bilo normalno. U realnom svijetu radi se o fenomenu u kojem ljudi crpe motivaciju iz simbolike prvog mjeseca u godini kada se gotovo praznovjerno nadaju da će obična brojka na kalendaru izliti u njih i motivaciju i disciplinu za dugoročnim vježbanjem i pravilnom prehranom.
Taj impulzivni pothvat odlazaka u teretanu traje otprilike kao i snijeg posljednjih 20 godina. Padne jednom i otopi se.
Takav tip vježbača otprilike izdrži s vježbanjem 2-4 tjedna nakon čega se gubi volja, članstvo se ne produljuje pa se svi vraćaju svojim starim navikama prejedanja, nevježbanja i zdravstvenoj filozofiji s ovih prostora – Dokle ide, ide.
Da stvar bude komičnija, isti ti efemerni vježbači i iduće godine pokušavaju isto, pa opet nagodinu i tako svake godine u siječnju. Taj fenomen nazvat ću disciplinom odustajanja.
Kada smo već kod kolektivnih navika u hrvatskom društvu, postoji još jedan zanimljiv fenomen, a on se događa tijekom ljeta. Negdje s početkom ljeta, prije prvih godišnjih odmora, ljudi iz nekog razloga prestaju vježbati. Ljetovanja traju tjedan, dva ili tri, međutim ljudi iščezavaju iz teretana na tri mjeseca. Zar su tri mjeseca na Sukošanu ili Maldivima? Nisu. Nekako je normalno da se preko ljeta ne vježba, no nitko ne zna zašto. Vaše tijelo, naime, treba kretanje svaki dan, a ne 25 dana u siječnju.
Ono što svima nama treba su dvije stvari – dugoročnost i održivost vježbanja i pravilnog hranjenja. Samo na tim temeljima možemo učiniti nešto za naše zdravlje. Sve ostalo je maltretiranje našeg organizma. Ali i onog mog poznanika koji nije mogao odraditi trening.
Kako bismo ostvarili dugoročnost i održivost bilo čega, potrebne su nam opet dvije stvari: motivacija i disciplina, s tim da je disciplina kudikamo važnija od motivacije. Motivacija je zaljubljenost. Disciplina je ljubav. Motivacija je kratkog daha. Slatka je i potrebna. Ona nas poguruje, daje nam zamahe, ali nije stabilna. S druge strane, disciplina je kraljica uspjeha. Stroga je, jaka i čvrsto nas drži na kursu.
Vaša želja za vježbanjem i zdravim navikama življenja mora doći spontano iznutra, gotovo iz očaja, iz krika vašeg napaćenog i nezdravog organizma.
Pomodni, simbolični i impulzivni počeci bilo čega ne vode ničemu. To što vi mislite da morate nešto napraviti jest nešto što vam je nametnuto izvana. Vi ne morate učiniti ništa. Jedino što ćete morati jest prihvatiti posljedice jednom kada dođu po svoju naplatu.
Često govorim da su vaša nezadovoljstva i frustracije sile koje mogu postati vaše najjače oružje. Samo nezadovoljan čovjek ima potrebu nešto mijenjati. Ipak, jednom kada prestanete biti nesretni u vlastitom tijelu, umu i kolopletu emocija, kada konačno stabilizirate zdravlje i osobni osjećaj sreće, onda nastavite dalje, ali uvijek zapamtite onaj osjećaj kada ste bili najnesretniji sa samim sobom. Jer taj osjećaj će biti vaš najbolji prijatelj na putu prema zdravlju.
(Piše: Aleksandar Ajdarić)
