Aleksandar Ajdarić, osobni je trener koji svakog vikenda za Ordinaciju.hr britkim i jasnim tekstovima otkriva važnost tjelovježbe, ali i prehrane te njihov utjecaj na vaše zdravlje.
Svaki proizvod u trgovinama, pa tako i prehrambeni, ima dva lica: stvarni opis proizvoda koji podliježe državnim zakonima (sastav, nutritivna tablica, podrijetlo i slično…) i marketinški opis proizvoda koji ne odgovara istini, ali je toleriran od strane zakona jer se odgovornost kupnje prebacuje na kupca.
Znate već o čemu govorimo?
Proizvođač će najkrupnijim slovima na ambalaži napisati da njegov proizvod ima malo šećera, a najsitnijim će morati napisati stvarnu količinu šećera, koja je zapravo i dalje jako visoka. Ako nešto s enormnih 40% šećera, proizvođač u novoj seriji spusti na 25%, kao što su primjeri nekih kečapa, to doista jest poprilično relativno smanjenje, ali u apsolutnim vrijednostima mi i dalje u sebe unosimo veliku količinu šećera. Stvar je, pogađate, što se proizvođač uzda u našu lijenost, odnosno to da nećemo čitati sitna slova sastava proizvoda, već samo ono što nam kričavim slovima bode oči.
Tako se primjerice popularni dječji pšenični obrok roditeljima i njihovoj djeci promovira kao hranjiv pšenični obrok pun vitamina dok je u stvarnosti to proizvod sastavljen od bijelog brašna, šećera i mizernih količina vitaminskih suplemenata niske bioapsorpcije.
Primjera takvih proizvoda hrane na policama naših trgovina je bezbroj, a ja ću navesti tri meni najdraža: integralni dvopek, grčki tip jogurta i smrznuto povrće.
Integralni dvopek bi trebao biti sastavljen isključivo od pšeničnog (ili nekog drugog) cjelovitog zrna. U stvarnosti većina proizvođača će svoj dvopek nazvati integralnim već onda kada udio cjelovitog zrna prelazi 50%, u nekim slučajevima i 30%. Najprodavaniji domaći integralni dvopeci imaju udio cjelovitog zrna od 68%.
Ne biste vjerovali, ali pakiranje od 330 g jednog od najpoznatijih inozemnih proizvođača integralnih dvopeka ima udio od samo 35% cjelovitog zrna, ali to ne sprečava proizvođača da na ambalažu stavi golemu naljepnicu “integralan”, kao što ni naše regulatorne agencije to ne smatraju protivno pravilnicima ili zakonima.
Jedini pravi integralni dvopek koji se nalazi u većini trgovina je onaj popularnog talijanskog proizvođača, čiji udio cjelovitog zrna iznosi 99%, baš kao što bi i trebalo biti. Ono što je zanimljivo je da cijena tog dvopeka nije ništa veća od onih kojima je udio zrna ispod 70%.
Grčki tip jogurta. Ovo je doista zanimljiva priča. Posljednjih 10 godina nastala je prava pomama za grčkim jogurtom jer je specifične kremaste strukture, ukusan za nepce, idealan kao dodatak za brze kolače, a istovremeno ima visok udio proteina te nizak udio masti. Zvuči savršeno!
Postoji jedan problem – grčki tip jogurta nije isto što i grčki jogurt. Pogledajte bolje, nazivi su različiti.
Grčki tip jogurta i autentični grčki jogurt ne samo da nisu slični već su nutritivno dijametralno suprotni. Grčki tip jogurta u odnosu na grčki jogurt ima: dvostruko više masti, dvostruko manje proteina, 20% više ugljkihidrata, dvostruko više zasićenih masti, pa slijedom svega toga i 25% više kalorija.
Riječ je, dakako, o marketinškoj zlouporabi popularnosti jedne hrane koju su brže-bolje iskoristile domaće tvrtke.
Završit ćemo s primjerom smrznutog povrća jedne velike domaće tvrtke čija ambalaža ne samo da je obmanjujuća, već je i besmislena.
Pakiranje smrznute brokule, mrkve i cvjetače (carska mješavina) na sebi ima otisnutu oznaku – Prirodan izvor proteina.
Ovdje nije jasno što se želi poručiti. Da li to da je proizvod bogat proteinima ili da je izvor tih proteina prirodan?
Na 400 grama mješavine od brokule, cvjetače i mrkve imate 7,2 grama proteina. To je količina proteina sadržana u jednom većem jajetu. Dakle, udio proteina u spomenutom povrću je 1.8%, prema tome, beznačajan je.
Drugo, nije jasno kakav bi izvor proteina u mješavini brokule, cvjetače i mrkve trebao biti nego prirodan. Postoji li neki sličan proizvod s nadodanim industrijskim koncentratom proteina?
U svakom slučaju, shvatili ste poantu.
Proizvođači se uhvate za malu i nevažnu činjenicu neke sirovine, i od toga naprave pravi nutritivni spektakl. Računajući na našu površnost u pregledavanju proizvoda, mi potom sebi ili svojoj djeci dajemo takvu hranu, uvjereni da se zdravo i pravilno hranimo. Realnost je daleko od istine.
Ironija je u tome da nam je proizvođač sve istinite činjenice o proizvodu napisao sitnim slovima, poštujući tako zakon, dok je istovremeno izobličio iste te činjenice krupnim slovima, ne poštujući kupca.
U svakom slučaju, sve je i dalje u vašim rukama. Samo steknite naviku čitanja sastava proizvoda i nutritivnih tablica. Vjerujte mi, zabavno je!
(Piše: Aleksandar Ajdarić)
