Aleksandar Ajdarić, osobni je trener koji svakog vikenda za Ordinaciju.hr britkim i jasnim tekstovima otkriva važnost tjelovježbe, ali i prehrane te njihov utjecaj na vaše zdravlje.
Sve teretane diljem svijeta su prepune ponedjeljcima. Bez iznimke. Tog dana svi s članskom iskaznicom odlaze u teretane i vježbaju. Već u utorak one su poluprazne jer, pogađate, tada svi odmaraju od treninga u ponedjeljak. U srijedu malo tko ide vježbati jer tog dana nema “hypea”. Običan dan usred tjedna bez posebne motivacije koji se odrađuje rutinski. Dovoljno si umoran od ponedjeljka i utorka, a dovoljno deprimiran zbog dalekog petka, zbog čega čovjek nema volje ni za što, a kamoli za odlazak u teretanu.
Četvrtak je dan odmora bez obzira jeste li vježbali u srijedu. To je općepoznato. Petak je zadnji radni dan u tjednu, a to valja proslaviti u kafiću. A kafić i teretana ne idu zajedno. Subota je konačno slobodan dan koji se aktivno provodi s obitelji u trgovinama, prirodi ili kinu. To ne ostavlja baš mnogo vremena za soliranje u teretani. Nedjelja je dan za apsolutni odmor od apsolutno svega pa čak i od obitelji. Treba skupiti mentalnu i fizičku snagu za ponedjeljak kada svi idu na posao, banku, poštu, trgovinu i – teretanu. I tako ukrug.
Opisana situacija nije čak ni karikirana. Tko redovito odlazi u teretanu može točno primijetiti ove obrasce. Napominjem ovdje, kao i svaki put, teretana je samo pojednostavljen izraz za bilo koji oblik sportske rekreacije.
I koje su onda posljedice ovoga? Prolaze tjedni i mjeseci, rezultati izostaju pa se vrlo brzo gubi interes i za takvim povremenim odlascima u teretanu ili na bilo koju drugu sportsku rekreaciju. Rezultat je potpuno odustajanje od vježbanja. Postoje i bizarni izuzeci kada osoba uopće ne ide na vježbanje, ali uporno plaća članarinu u teretani, nadajući se da će se “ostankom u sustavu” motivacija za redovitim vježbanjem sama od sebe iznova stvoriti. Nakon 6 mjeseci ovakve “briljantne” strategije i najupornije platiše uskoro odjavljuju svoje članstvo.
Velim, ovakvih primjera ima jako puno i situacija nije nimalo preuveličana. Znam ljude koji mi govore da već pet godina odlaze 3-4 puta mjesečno u teretanu. Mjesečno. 3-4 puta. I tako godinama.
Problem ovog fenomena je, dakako, u percepciji samog vježbanja. Iz nekog razloga vježbanje u teretani ili bilo koji oblik sportske rekreacije (trčanje, plivanje, borilački sport, padel, joga, pilates…) smatra se kao neka izvanredna i posebna aktivnost koja zahtijeva ogroman luksuz odricanja novca, vremena i energije. Otprilike kao i skijanje u Alpama.
Vježbanje se promatra svakako samo ne onako kako bi trebalo. U našim životima postoje tri temeljna imperativa koje je naše tijelo stavilo pred nas i neće od toga odustati. To su: spavanje, hranjenje i fizičko kretanje.
Tijelo traži kretanje jednako kao što traži hranu i odmor. Vi, naravno, ne morate ići u teretanu koja mnogima može biti antipatična ili odbojna, ali biste radi općeg zdravlja morali više hodati ili više raditi po kući, vrtu ili garaži. Ne morate dizati utege, ali morate dizati nešto. Ne morate hodati i trčati po pokretnoj traci kao zamorac, ali morate hodati i trčati. Hodanje po trgovinama i pospremanje kreveta nisu tjelesne aktivnosti koja će bitno doprinijeti vašem zdravlju. Ali prehodani kilometri i podizanje srčanog ritma nekim oblikom vježbanja, jesu.
Na posao trošimo najmanje 40 sati tjedno. Na vježbanje trošimo 0 sati.
Ovih blagdanskih dana često ćete čuti kako jedni drugima želimo zdravlje i samo zdravlje. Ali ono ne pada s neba, ono se zaslužuje, za zdravlje se treba boriti.
Jedna starija, vrlo bolesna osoba, jednom mi je rekla svoje mišljenje o tome zašto bolesti nastaju.
“Svi smo podložni nekoj bolesti. Svi smo rođeni s nekom slabom točkom u svom tijelu ili psihi. Ali o nama i našem stilu življenja ovisi hoćemo li ju aktivirati ili ne.” – kazala je, žaleći što nije više pazila na svoje zdravlje. Ima ljudi koji s istom srčanom bolešću dožive 90 godina i oni koji preminu prije 40. godine. Ista bolest, dramatično drugačiji kraj. Jedna osoba se pazila, druga nije. Takvih primjera imate koliko hoćete.
Ljudi koji redovito vježbaju i paze na prehranu ne žive u iluziji da će samo zbog toga doživjeti vitalnu dob od sto godina. Ali znatno podižu šanse da se to dogodi. A sve je u šansama. Čak i ako se ta osoba i razboli, bolje će se nositi s tegobama te bolesti nego ona koja od ranije ima nezdrave životne navike i narušeno opće zdravlje.
U suštini, vježbanje je doživotna borba. Borimo se da ostanemo zdravi ili pobijedimo bolest.
(Piše: Aleksandar Ajdarić)
