Olovo može biti prisutno u starim kućama, bojama, cijevima, igračkama i posuđu, a čak i niske razine u krvi mogu dugoročno oštetiti mozak, živčani sustav i razvoj djeteta – saznajte kako prepoznati simptome i spriječiti izloženost.
Iako se o trovanju olovom danas manje govori nego prije nekoliko desetljeća, ovaj problem nije nestao. Naprotiv, ostao je tiha prijetnja, osobito za djecu, čiji se mozak i živčani sustav još razvijaju. Trovanje olovom može imati ozbiljne i dugotrajne posljedice, a u najtežim slučajevima dovodi do trajnih oštećenja organa, pa čak i smrti.
Najčešći izvor izloženosti i dalje je stara boja na bazi olova, koja se nekad rutinski koristila u domovima. Kada se ta boja ljušti ili pretvara u prašinu, olovo lako dospijeva u okoliš u kojem se djeca kreću – na pod, igračke, namještaj, odjeću. Budući da mala djeca često dodiruju predmete i stavljaju ih u usta, vrlo su ranjiva i mogu apsorbirati značajne količine olova bez ikakvih ranih simptoma.
Iako su brojevi u SAD-u i Europi značajno pali nakon zabrane boja na bazi olova (smanjenje slučajeva za više od 95%), stručnjaci i dalje upozoravaju da je trovanje olovom ozbiljan javnozdravstveni problem koji zahtijeva stalnu pažnju.
Gdje se sve skriva olovo?
Olovo je metal koji se stoljećima koristio u industriji, građevini i kućanstvima. Iako dobro znamo da je opasno, ostalo je prisutno u mnogim predmetima i materijalima:
- Kuće izgrađene prije 1978. godine često imaju slojeve stare boje na bazi olova, čak i ako su naknadno prebojene.
- Olovna prašina može nastati prilikom renoviranja – dovoljno je brušenje zida ili zamjena stare stolarije da se male čestice olova podignu u zrak.
- Tlo u blizini prometnica i industrijskih postrojenja može biti kontaminirano jer su se nekad koristila goriva i industrijske boje bogate olovom.
- Keramičko posuđe i glazirane šalice – posebice ručni rad ili uvoz iz zemalja s manje regulacije, mogu ispuštati olovo u hranu.
- Kristalno staklo, vitraji i starinski ukrasni predmeti mogu sadržavati znatne količine olova.
- Igračke, slatkiši i biljni pripravci iz nekih zemalja s nižim sigurnosnim standardima ponekad sadrže olovo kao boju, stabilizator ili punilo.
- Voda može biti izvor izloženosti ako prolazi kroz stare olovne cijevi, posebno ako voda dugo stoji u cjevovodu.
Odrasli se mogu izložiti i profesionalno – primjerice u industriji metala, izradi keramike, restauraciji namještaja ili tijekom radova na starim objektima.
Zašto su djeca najosjetljivija?
Djeca upijaju do pet puta više olova u odnosu na odrasle, a njihov organizam je još u razvoju. Olovo prolazi kroz krv do mozga i može ometati stvaranje neuronskih veza, što dovodi do problema u učenju, ponašanju i razvoju. Budući da simptomi često izostaju, trovanje nerijetko ostaje neprepoznato sve dok dijete ne zaostaje u razvoju ili ne počne imati promjene ponašanja.
Posebno su ranjivi:
- djeca mlađa od šest godina,
- bebe koje pužu ili stavljaju predmete u usta,
- djeca iz kućanstava s nižim primanjima,
- izbjeglice i imigranti koji dolaze iz zemalja s manje regulative,
- bebe čije su majke ranije bile izložene olovu.
Kako prepoznati trovanje olovom?
Veliki je izazov to što simptomi često izostaju ili se pojavljuju tek nakon tjedana i mjeseci. Kod djece simptomi mogu biti blagi i nespecifični te se lako zamijene s drugim problemima.
Najčešći znakovi kod djece uključuju:
- grčeve i bol u trbuhu,
- hiperaktivnost ili neuobičajenu razdražljivost,
- poteškoće u učenju i koncentraciji,
- glavobolje,
- povraćanje i umor,
- anemiju,
- promjene ponašanja.
Kod visokih razina mogu se javiti napadaji i koma, a u rijetkim slučajevima i smrt.
Kod odraslih se mogu pojaviti:
- glavobolje i bol u trbuhu,
- gubitak libida,
- promjene osobnosti,
- utrnulost u rukama ili nogama,
- visoki krvni tlak,
- problemi s plodnošću,
- kronična bolest bubrega.
Kako se dijagnosticira trovanje?
Zlatni standard je krvni test na olovo. Svaka količina olova u krvi, pa i minimalna, znak je da je došlo do izlaganja. Za potvrdu se koriste:
- kapilarni test (iz prsta ili pete) – brži, ali može biti lažno povišen zbog kontaminacije kože,
- venska pretraga – precizniji test koji potvrđuje nalaz.
Liječnik može preporučiti dodatne pretrage, poput testiranja na anemiju, provjere skladišta željeza ili rendgenske snimke abdomena ako postoji sumnja da je dijete progutalo komadiće boje.
Liječenje: kako se uklanja olovo iz tijela?
Liječenje trovanja olovom zahtijeva kombinaciju mjera koje uključuju uklanjanje izvora izlaganja, medicinske intervencije i nutritivnu podršku, a cilj je smanjiti količinu olova u tijelu i spriječiti daljnje oštećenje.
1. Uklanjanje izvora izlaganja – Najvažniji korak. Bez toga liječenje nema učinka jer će se olovo i dalje nakupljati.
2. Nutritivna terapija – Hrana bogata željezom, kalcijem i vitaminom C može pomoći tijelu da manje apsorbira olovo i da ga brže eliminira.
3. Kontrolni pregledi – Redovito praćenje razine olova nužno je, osobito kod djece koja žive u starijim kućama.
4. Kelacijska terapija – Kod vrlo visokih razina liječnici primjenjuju lijekove koji se vežu za olovo i pomažu njegovom izlučivanju kroz urin.
5. Ispiranje crijeva (irigacija) – Ako se na rendgenu vide komadići olovne boje u probavnom sustavu, provodi se postupak kojim se ispire sadržaj crijeva kako bi se spriječila daljnja apsorpcija.
Važno je naglasiti da posljedice trovanja olovom nisu reverzibilne – oštećenja, posebno ona nastala u mozgu, ostaju trajna. Stoga su rano otkrivanje i prevencija ključni.
Kakva je budućnost djece koja prežive trovanje olovom?
Zahvaljujući kelacijskoj terapiji i napretku intenzivne skrbi, prognoza je bolja nego prije nekoliko desetljeća. Ipak, mnoga djeca koja su pretrpjela teže oblike trovanja suočavaju se s dugoročnim zdravstvenim problemima, uključujući:
- intelektualne teškoće,
- poremećaje učenja,
- epilepsiju,
- poteškoće u ponašanju,
- simptome nalik moždanom udaru.
U mnogim slučajevima potrebna je cjeloživotna podrška.
Kako spriječiti trovanje olovom?
Prevencija je daleko najučinkovitiji pristup. Posebno ako živite u starijem objektu ili radite u zanimanju koje vas izlaže olovnoj prašini.
Praktični savjeti za obitelji:
- Ako živite u staroj kući, testirajte boju i prašinu na olovo.
- Ne skidajte staru boju sami – to može osloboditi velike količine prašine.
- Perite dječje ruke, bočice, dude i igračke redovito.
- Čistite podove i površine vlažnom krpom kako biste smanjili prašinu.
- Ostavite cipele ispred ulaza kako biste spriječili unošenje olova iz tla.
- Ako voda prolazi kroz stare cijevi, pustite hladnu vodu da teče barem minutu prije upotrebe.
- Pazite na porijeklo igračaka i predmeta koje djeca koriste.
- Izbjegavajte kućne pripravke, kozmetiku ili biljne lijekove nepoznatog podrijetla.
Za odrasle koji rade s olovom:
- Koristite zaštitnu opremu.
- Presvucite se i istuširajte nakon posla.
- Odvojite radnu odjeću od kućanstva.
(Ordinacija.hr)
