Poremećaji jetre, ključnog organa za metabolizam, mogu drastično promijeniti djelovanje lijekova u vašem tijelu. Dok neki lijekovi postaju opasno toksični, drugi mogu izgubiti svu svoju učinkovitost, pretvarajući terapiju u rizičan pothvat.
Jetra, naša centralna tjelesna tvornica za preradu, ima ključnu ulogu u biotransformaciji i eliminaciji gotovo svega što unesemo u organizam, od hrane do najkompleksnijih lijekova. Ona je zadužena za pretvaranje stranih tvari i otrova u neškodljive oblike koje tijelo može lako izlučiti. Kada je funkcija jetre narušena, bilo zbog bolesti, loših životnih navika ili genetske predispozicije, cijeli ovaj sofisticirani sustav se urušava. To izravno utječe na farmakokinetiku lijekova – procese njihove apsorpcije, distribucije, metabolizma i izlučivanja – što može dovesti do nepredvidivih i po život opasnih posljedica. Poremećaj u radu jetre može pretvoriti standardnu dozu lijeka u toksičnu bombu ili, s druge strane, učiniti prijeko potrebnu terapiju potpuno beskorisnom.
Značajno pojačanje učinka lijekova
Najčešći i najopasniji scenarij kod oštećenja jetre je značajno pojačanje učinka lijekova. Kada jetra ne radi punim kapacitetom, lijekovi koji se normalno u njoj razgrađuju počinju se zadržavati i nakupljati u organizmu. Njihova koncentracija u krvi raste iznad terapijske razine, što dovodi do pojačanih nuspojava i potencijalne toksičnosti. Iako se ovo odnosi na širok spektar lijekova s primarnim jetrenim metabolizmom, dobar primjer je pseudoefedrin, uobičajeni dekongestiv, koji se kod oštećene jetre sporije razgrađuje i time povećava rizik od trovanja. Posebno je opasna kombinacija lijekova i alkohola. Alkohol, sam po sebi hepatotoksičan, dramatično pojačava štetan učinak na jetru lijekova kao što su paracetamol, antibiotik izonijazid, metotreksat koji se koristi u liječenju autoimunih bolesti te čak i vitamin A u visokim dozama.
Ako je jetra oštećena i ne može obaviti tu ključnu zadaću aktivacije, lijek će jednostavno proći kroz tijelo bez ikakvog terapijskog učinka. Pacijent tako ostaje bez potrebne terapije, a njegova osnovna bolest može nekontrolirano napredovati. Iako je mehanizam jasan, važno je napomenuti da je učinak individualan i ovisi o specifičnom lijeku i stupnju oštećenja jetre.
S druge strane medalje nalazi se suprotan, ali jednako problematičan ishod – smanjenje ili potpuni izostanak učinka lijeka. Ovaj se fenomen događa kod takozvanih prolijekova. Riječ je o lijekovima koji se u organizam unose u neaktivnom obliku, a upravo ih jetra svojim metaboličkim procesima mora “aktivirati” kako bi mogli djelovati. Ako je jetra oštećena i ne može obaviti tu ključnu zadaću aktivacije, lijek će jednostavno proći kroz tijelo bez ikakvog terapijskog učinka. Pacijent tako ostaje bez potrebne terapije, a njegova osnovna bolest može nekontrolirano napredovati. Iako je mehanizam jasan, važno je napomenuti da je učinak individualan i ovisi o specifičnom lijeku i stupnju oštećenja jetre, zbog čega je medicinski nadzor neophodan.
Paradoksalno, mnogi lijekovi koji su namijenjeni liječenju mogu sami uzrokovati oštećenje jetre, stanje poznato kao hepatotoksičnost. Time se stvara opasan začarani krug u kojem lijek oštećuje jetru, a oštećena jetra zatim mijenja djelovanje tog istog i drugih lijekova. Oštećenje može biti predvidljivo, ovisno o dozi, ili idiosinkratsko, odnosno potpuno nepredvidivo. Na vrhu liste lijekova koji mogu oštetiti jetru nalazi se paracetamol. U svijetu tu neslavnu titulu nosi kombinacija amoksicilina i klavulanske kiseline. Popis rizičnih lijekova je dug, a uključuje i druge antibiotike poput eritromicina i nitrofurantoina, antiepileptik valproičnu kiselinu, statine za snižavanje kolesterola, nesteroidne protuupalne lijekove (NSAID) poput ibuprofena i naproksena, kao i neke biljne pripravke i dodatke prehrani za koje se pogrešno vjeruje da su bezopasni.
Tko je u najvećem riziku?
Postoji nekoliko faktora koji značajno povećavaju rizik od oštećenja jetre uzrokovanog lijekovima. Jedan od vodećih je istovremeno uzimanje više različitih lijekova, što opterećuje metaboličke kapacitete jetre. Nekontroliran unos alkohola drastično povećava rizik, kao i loš nutritivni status. Dob i spol također igraju ulogu, kao i postojanje prethodne jetrene bolesti koja čini organ osjetljivijim. Ne treba zanemariti ni genetsku predispoziciju, koja može utjecati na to kako nečije tijelo metabolizira određene tvari, čineći neke pojedince znatno podložnijima hepatotoksičnosti od drugih.
Samo stručna osoba može procijeniti rizik, prilagoditi dozu ili odabrati alternativni lijek koji je sigurniji za pacijenta s obzirom na stanje njegove jetre. Odgovoran pristup i otvorena komunikacija sa zdravstvenim djelatnicima jedini su način da se osigura učinkovita i sigurna terapija.
Ključ je u oprezu i savjetovanju
S obzirom na složen i potencijalno opasan utjecaj bolesti jetre na djelovanje lijekova, ključno je nikada ne uzimati lijekove na svoju ruku, posebno ako postoji sumnja na probleme s jetrom. Prije uzimanja bilo kojeg lijeka, uključujući i one bezreceptne, nužno je konzultirati se s liječnikom ili ljekarnikom. Samo stručna osoba može procijeniti rizik, prilagoditi dozu ili odabrati alternativni lijek koji je sigurniji za pacijenta s obzirom na stanje njegove jetre. Odgovoran pristup i otvorena komunikacija sa zdravstvenim djelatnicima jedini su način da se osigura učinkovita i sigurna terapija.
( Ordinacija.hr )
