Bronhodilatacijski test ključan je dijagnostički alat u pedijatriji, osobito kod sumnje na astmu. Ovaj jednostavan i neinvazivan postupak mjeri funkciju pluća prije i nakon primjene lijeka koji širi dišne putove, otkrivajući tako skrivene probleme s disanjem.
Kada dijete učestalo kašlje, žali se na stezanje u prsima ili ostaje bez daha tijekom igre, roditelji se s pravom zabrinu. Iako uzroci mogu biti brojni, ovakvi simptomi često upućuju na potrebu za detaljnijom provjerom plućne funkcije. U takvim situacijama pedijatrijski pulmolozi preporučuju bronhodilatacijski test, zlatni standard za procjenu reaktivnosti dišnih putova i ključni korak u dijagnostici astme, kronične upalne bolesti koja pogađa sve veći broj djece. Testom se ispituje takozvana reverzibilnost bronhoopstrukcije, odnosno provjerava se hoće li se protok zraka kroz dišne putove poboljšati nakon primjene lijeka koji ih širi.
Sumnja na astmu ili neku drugu kroničnu respiratornu bolest
Liječnik će dijete uputiti na testiranje ako sumnja na astmu ili neku drugu kroničnu respiratornu bolest. Indikacije su vrlo jasne i temelje se na kliničkoj slici djeteta. Preporučuje se ako dijete ima simptome poput zviždanja ili hroptanja pri izdisaju, osjećaja kratkoće daha pri naporu poput trčanja ili penjanja uz stube, suhog i podražajnog kašlja koji se pogoršava noću ili tijekom fizičke aktivnosti te osjećaja pritiska u prsima. Test je također neophodan ako je dijete već prošlo nekoliko neuspješnih terapija zbog respiratornih problema ili ako početna spirometrija, osnovni test plućne funkcije, pokaže znakove opstruktivnog poremećaja ventilacije.
Dijete izvodi spirometriju, puhanje u poseban uređaj spojen na računalo, slijedeći upute tehničara. Od djeteta se traži da duboko udahne, a zatim što snažnije i duže izdahne u usnik.
Sam postupak je brz, bezbolan i neinvazivan, a obično traje manje od pola sata. Započinje mjerenjem djetetove visine, jer je veličina pluća s njom u korelaciji. Potom dijete izvodi spirometriju, puhanje u poseban uređaj spojen na računalo, slijedeći upute tehničara. Od djeteta se traži da duboko udahne, a zatim što snažnije i duže izdahne u usnik. Postupak se ponavlja najmanje tri puta kako bi se dobili pouzdani i ponovljivi rezultati. Nakon početnog mjerenja, dijete putem inhalatora ili raspršivača udahne bronhodilatator, najčešće salbutamol, lijek koji opušta mišiće dišnih putova i širi ih. Nakon stanke od petnaestak minuta, spirometrija se ponavlja kako bi se utvrdilo je li došlo do poboljšanja plućne funkcije.
Ovisno o suradljivosti djeteta, za mlađu djecu koja ne mogu izvesti klasičnu spirometriju, ponekad se koriste alternativne metode poput oscilometrije.
Iako se testiranje najpouzdanije provodi kod djece starije od šest godina, mnoga djeca mogu uspješno surađivati već u dobi od četiri ili pet godina, a ponekad čak i s navršene tri godine. Ovisno o suradljivosti djeteta, za mlađu djecu koja ne mogu izvesti klasičnu spirometriju, ponekad se koriste alternativne metode poput oscilometrije. Važno je naglasiti da je prije testa potrebno izbjegavati određene lijekove, poput kratkodjelujućih bronhodilatatora najmanje četiri sata prije, a dugodjelujućih dvanaest do dvadeset i četiri sata prije, kako bi rezultati bili što točniji. Također se preporučuje izbjegavanje napornih aktivnosti i obilnih obroka dva sata prije testiranja.
Što rezultati otkrivaju?
Tumačenje rezultata temelji se na usporedbi vrijednosti izmjerenih prije i nakon primjene lijeka. Test se smatra pozitivnim ako dođe do značajnog poboljšanja protoka zraka. Prema standardnim kriterijima, to podrazumijeva porast forsiranog ekspiracijskog volumena u prvoj sekundi (FEV1) ili forsiranog vitalnog kapaciteta (FVC) za najmanje 12 posto i 200 mililitara u odnosu na početnu vrijednost. Takav nalaz potvrđuje reverzibilnu bronhoopstrukciju, što je karakteristika astme. Međutim, novija istraživanja sugeriraju da su kod mlađe djece ponekad osjetljiviji drugi parametri, poput protoka zraka u srednjem dijelu izdaha (FEF25–75), te da čak i manji porast FEV1, primjerice od 9.2 posto, može ukazivati na pozitivan odgovor na terapiju.
Nije samo za dijagnozu
Važno je napomenuti da negativan rezultat testa ne isključuje u potpunosti dijagnozu astme. Kod neke djece opstrukcija nije prisutna u trenutku testiranja, ali se javlja pod utjecajem specifičnih okidača poput alergena, hladnog zraka ili virusne infekcije. U takvim slučajevima liječnik može preporučiti dodatne testove. Osim za postavljanje početne dijagnoze, bronhodilatacijski test služi i za praćenje tijeka bolesti te procjenu učinkovitosti propisane terapije. Ponavljanjem testa tijekom vremena, liječnici mogu prilagoditi liječenje, osiguravajući djetetu najbolju moguću kontrolu simptoma i očuvanje normalne plućne funkcije, što je ključno za kvalitetan i aktivan život. ( Ordinacija.hr )
