Strabizam, poznatiji kao razrokost, često je stanje kod djece koje zahtijeva brzu reakciju roditelja. Iako se ponekad čini kao bezazlena estetska mana, ignoriranje prvih znakova može dovesti do trajnog oštećenja vida, uključujući slabovidnost ili takozvano lijeno oko.
Strabizam je poremećaj položaja očiju pri kojem oči nisu ispravno poravnate i ne gledaju u istu točku u isto vrijeme. Dok jedno oko može biti usmjereno ravno naprijed, drugo može skretati prema unutra, van, gore ili dolje. Važno je znati da je povremeno “lutanje” ili križanje očiju kod novorođenčadi normalna pojava tijekom prvih nekoliko mjeseci života, dok se njihov neuromišićni sustav još razvija. Međutim, do dobi od četiri do šest mjeseci bebine oči trebale biti sposobne fokusirati se zajedno i kretati se sinkronizirano. Ako primijetite bilo kakvu neusklađenost nakon te dobi, čak i ako se javlja samo povremeno, vrijeme je za posjet dječjem oftalmologu. Mnogi roditelji pogrešno vjeruju da će dijete “prerasti” ovaj problem, no pravi strabizam ne prolazi sam od sebe i zahtijeva stručnu intervenciju kako bi se spriječile dugoročne posljedice na vid.
Najočitiji i najčešći znakovi
Najočitiji i najčešći znak strabizma je vidljiva neusklađenost očiju. Roditelji mogu primijetiti da jedno oko djeteta skreće prema nosu (ezotropija), prema uhu (egzotropija), prema gore (hipertropija) ili prema dolje (hipotropija). Ovo skretanje može biti stalno prisutno ili se može javljati povremeno, primjerice kada je dijete umorno, bolesno ili se koncentrira na predmet koji je vrlo blizu. Jednostavan način za provjeru je promatranje odbljeska svjetlosti u djetetovim očima; kod normalno poravnatih očiju, odbljesak će se nalaziti na istom mjestu u obje zjenice. Ako je odbljesak na jednom oku centriran, a na drugom pomaknut, to je jasan pokazatelj mogućeg strabizma. Drugi vizualni znakovi uključuju često škiljenje ili zatvaranje jednog oka, osobito na jakom sunčevom svjetlu, što je djetetov instinktivni pokušaj da izbjegne dvostruku sliku i postigne jasniji vid.
Djeca sa strabizmom često naginju ili okreću glavu u određeni položaj kako bi pokušala iskoristiti oba oka zajedno i kompenzirati neusklađenost. Ovo može izgledati kao neobična navika, ali zapravo je mehanizam za postizanje boljeg vida.
Osim vidljivih fizičkih znakova, ponašanje djeteta također može otkriti postojanje problema s vidom. Djeca sa strabizmom često naginju ili okreću glavu u određeni položaj kako bi pokušala iskoristiti oba oka zajedno i kompenzirati neusklađenost. Ovo može izgledati kao neobična navika, ali zapravo je mehanizam za postizanje boljeg vida. Možda ćete primijetiti i da dijete često trlja jedno ili oba oka, žmirka više nego inače ili pokazuje znakove naprezanja očiju. Problemi s percepcijom dubine još su jedan suptilan, ali važan simptom. Dijete može djelovati nespretno, imati poteškoća s hvatanjem lopte, procjenom udaljenosti ili silaženjem niz stube. Starija djeca mogu se i sama požaliti na simptome poput glavobolje, zamagljenog vida ili dvostrukih slika (diplopije), što može značajno utjecati na njihovu sposobnost čitanja i učenja u školi.
Kada su oči neusklađene, svako oko šalje mozgu različitu sliku. Kako bi izbjegao zbunjujuću dvostruku sliku, mozak malog djeteta nauči ignorirati ili “isključiti” signal koji dolazi iz oka koje skreće.
Ignoriranje ovih znakova može imati ozbiljne posljedice. Strabizam nije samo estetski problem; on izravno utječe na razvoj vida. Kada su oči neusklađene, svako oko šalje mozgu različitu sliku. Kako bi izbjegao zbunjujuću dvostruku sliku, mozak malog djeteta nauči ignorirati ili “isključiti” signal koji dolazi iz oka koje skreće. Ako se ovo stanje ne liječi, oko koje mozak ignorira neće razviti normalnu vidnu oštrinu, što dovodi do stanja poznatog kao ambliopija ili “lijeno oko”. Ambliopija može uzrokovati trajno smanjenje vida na jednom oku ako se ne otkrije i ne liječi u ranom djetinjstvu, idealno prije osme godine života, dok se vizualni sustav još razvija. Zbog toga je ključno shvatiti da je rano prepoznavanje znakova strabizma prvi i najvažniji korak u očuvanju djetetovog vida.
Što uzrokuje strabizam i kako se liječi?
Iako točan uzrok strabizma često nije poznat, on proizlazi iz problema s kontrolom šest očnih mišića koji su odgovorni za pokretanje oka. Ti mišići moraju raditi zajedno kako bi se oba oka usmjerila na istu točku, a mozak je taj koji upravlja njihovom koordinacijom. Ponekad je problem u samim mišićima, a ponekad u živčanim signalima koje mozak šalje. Postoji nekoliko faktora rizika koji mogu povećati vjerojatnost pojave strabizma, uključujući obiteljsku povijest, nedovoljno korigiranu dalekovidnost ili kratkovidnost, prijevremeni porod te određena medicinska stanja poput Downovog sindroma, cerebralne paralize ili hidrocefalusa. Dijagnozu postavlja isključivo dječji oftalmolog nakon detaljnog pregleda koji može uključivati različite testove za provjeru oštrine vida, poravnanja očiju i cjelokupnog zdravlja očiju.
U nekim slučajevima, osobito kada je strabizam uzrokovan dalekovidnošću, nošenje dioptrijskih naočala može biti dovoljno da se oči isprave. Ako je već došlo do razvoja ambliopije (lijenog oka), liječenje se usmjerava na jačanje slabijeg oka.
Srećom, strabizam se može uspješno liječiti, a metode ovise o uzroku i težini stanja. U nekim slučajevima, osobito kada je strabizam uzrokovan dalekovidnošću, nošenje dioptrijskih naočala može biti dovoljno da se oči isprave. Ako je već došlo do razvoja ambliopije (lijenog oka), liječenje se usmjerava na jačanje slabijeg oka. To se najčešće postiže prekrivanjem jačeg oka flasterom na nekoliko sati dnevno, čime se mozak prisiljava da koristi slabije oko. Alternativa flasteru su atropinske kapi koje se ukapavaju u zdravije oko kako bi se privremeno zamaglio vid i potaknulo slabije oko na rad. U slučajevima kada ove metode nisu dovoljne, može biti potrebna operacija očnih mišića. Riječ je o sigurnom i učinkovitom zahvatu kojim kirurg zateže ili opušta određene mišiće kako bi postigao bolje poravnanje očiju. Bez obzira na odabranu metodu, ključ uspjeha leži u ranom početku liječenja, stoga je od presudne važnosti da roditelji reagiraju na prve sumnjive znakove i potraže stručno mišljenje bez odgađanja. ( Ordinacija.hr )
