Sindrom kroničnog umora, poznat i kao mialgični encefalomijelitis (ME/SKU), složena je i iscrpljujuća bolest koja pogađa milijune ljudi diljem svijeta. Karakterizira ga ekstreman umor koji se ne popravlja odmorom, a često ga prate i brojni drugi, naizgled nepovezani simptomi.
Kada netko spomene kronični umor, većina ljudi pomisli na uobičajenu iscrpljenost nakon napornog tjedna. No, mialgični encefalomijelitis ili sindrom kroničnog umora (ME/SKU) je nešto posve drugo, bolest koja život pretvara u neprekidnu borbu. Riječ je o dubokom, prodornom umoru koji ne prolazi ni nakon sati ili dana odmora. Oboljeli ga često opisuju kao osjećaj da im je tijelo teška olovna ljuštura, a energija iscrpljena do krajnjih granica, kao da se baterija nikada ne može napuniti do kraja. Taj umor nije samo fizički; on je i mentalni, emocionalni i stanični, a drastično smanjuje sposobnost obavljanja svakodnevnih aktivnosti koje su nekoć bile rutinske, poput tuširanja, kuhanja ili odlaska u trgovinu.
Post-egzerciona malaksalost
Jedan od najspecifičnijih i najtežih simptoma ove bolesti jest post-egzerciona malaksalost (PEM), odnosno pogoršanje svih simptoma nakon minimalnog fizičkog ili mentalnog napora. Dok zdrava osoba nakon vježbanja osjeća ugodan umor, osoba s ME/SKU može doživjeti težak „slom” nakon aktivnosti poput kratke šetnje, telefonskog razgovora ili čak koncentriranog čitanja. Najgore od svega jest što se ova reakcija često javlja s odgodom, ponekad i dvadeset četiri do četrdeset osam sati nakon aktivnosti, a oporavak može trajati danima, tjednima, pa čak i mjesecima. Upravo ta nepredvidivost čini planiranje života gotovo nemogućim i tjera oboljele u socijalnu izolaciju kako bi izbjegli okidače koji im mogu drastično pogoršati stanje.
Uz iscrpljenost, oboljeli se bore i s teškim kognitivnim problemima, popularno nazvanim „moždana magla”. Ovaj simptom obuhvaća probleme s kratkoročnim pamćenjem, poteškoće s koncentracijom, sporost u obradi informacija te probleme s pronalaženjem pravih riječi tijekom razgovora. Mnogi se osjećaju dezorijentirano i zbunjeno, kao da im mozak radi usporeno. Stanje dodatno pogoršavaju problemi sa spavanjem, koji su također ključni simptom. Unatoč osjećaju potpune iscrpljenosti, mnogi pate od nesanice ili isprekidanog sna, a čak i kada uspiju zaspati, san je neodmarajući. Bude se jednako umorni, ili čak umorniji, kao da uopće nisu spavali, često s osjećajem težine u udovima i simptomima sličnim gripi.
Unatoč osjećaju potpune iscrpljenosti, mnogi pate od nesanice ili isprekidanog sna, a čak i kada uspiju zaspati, san je neodmarajući. Bude se jednako umorni, ili čak umorniji, kao da uopće nisu spavali
Bol je još jedan stalan pratitelj ove bolesti. Mnogi pacijenti osjećaju duboku i raširenu bol u mišićima i zglobovima koja nije povezana s artritisom ili ozljedom. Česte su i glavobolje novog tipa, intenziteta ili uzorka, kao i bolno grlo te osjetljivi limfni čvorovi na vratu i ispod pazuha. Osim boli, javlja se i izražena preosjetljivost na vanjske podražaje. Svjetlost, zvukovi, mirisi, kemikalije, pa čak i određena hrana ili lijekovi mogu postati nepodnošljivi i izazvati pogoršanje simptoma. Zbog toga se mnogi oboljeli povlače u zamračene i tihe prostorije, jer im je to jedini način da smanje senzorno preopterećenje koje im tijelo ne može podnijeti.
Širok spektar simptoma koji zbunjuju i liječnike
Popis mogućih simptoma je dug i raznolik, zbog čega se bolest često naziva i sistemskom bolesti intolerancije na napor. Među čestim problemima je i ortostatska intolerancija, koja uzrokuje vrtoglavicu, slabost, mučninu i lupanje srca prilikom ustajanja iz ležećeg ili sjedećeg položaja. Tu su i probavni problemi nalik sindromu iritabilnog crijeva, problemi s regulacijom tjelesne temperature, što rezultira osjećajem vrućine ili hladnoće, noćnim znojenjem te trncima ili utrnulošću u rukama i nogama. Simptomi se mogu razlikovati od osobe do osobe, a njihov intenzitet može varirati iz dana u dan.
Od blagih ograničenja do potpune ovisnosti o tuđoj pomoći
Težina bolesti varira u širokom rasponu. U blažim slučajevima, osobe su sposobne brinuti se o sebi i raditi skraćeno radno vrijeme, ali im nakon posla ne preostaje nimalo energije za društveni život ili hobije. Kod umjerenog oblika, dnevne aktivnosti postaju iznimno teške, a oboljeli često moraju napustiti posao i veći dio dana provoditi odmarajući. Procjenjuje se da otprilike jedna od četiri osobe ima težak ili vrlo težak oblik bolesti. U tim slučajevima, pacijenti su vezani za kuću ili čak za krevet, često im je potreban invalidski kolica za kretanje i u potpunosti ovise o pomoći drugih za obavljanje najosnovnijih zadataka poput hranjenja i osobne higijene. Ovakvo stanje predstavlja ogroman teret ne samo za oboljele, već i za njihove obitelji i zdravstveni sustav. Zbog složenosti simptoma i nedostatka specifičnog dijagnostičkog testa, put do dijagnoze je često dugotrajan i frustrirajući, no ključno je potražiti liječničku pomoć ako se navedeni simptomi pojavljuju ustrajno i značajno narušavaju kvalitetu života. ( Ordinacija.hr )
