Novo istraživanje pokazuje da rast ugljikova dioksida u atmosferi prati promjene u bikarbonatu, kalciju i fosforu u krvi – trend koji bi dugoročno mogao utjecati na zdravlje.
Sve veća koncentracija ugljikova dioksida (CO₂) u Zemljinoj atmosferi, koja je jedan od glavnih pokretača klimatskih promjena, možda već ostavlja trag i u – našoj krvi. Na to upućuje novo istraživanje koje pokazuje da se porast CO₂ u zraku može detektirati i izmjeriti u promjenama krvne kemije ljudi.
Znanstvenici su analizirali dvadesetogodišnje zdravstvene podatke iz velike američke populacijske baze i uočili pomake u vrijednostima određenih parametara krvi. Kako navode, ti su pomaci u skladu s povećanom izloženošću atmosferskom CO₂.
Iako trenutačno nema razloga za paniku jer se promjene još uvijek nalaze unutar granica koje organizam može podnijeti, modeli predviđaju da bi se, nastavi li se isti trend, pojedine vrijednosti mogle približiti gornjim ili donjim granicama današnjeg prihvaćenog zdravog raspona oko 2076. godine.
– Ono što vidimo jest postupna promjena u kemiji krvi koja odražava porast atmosferskog ugljikova dioksida, koji potiče klimatske promjene – ističe respiratorni fiziolog Alexander Larcombe sa Sveučilišta Curtin u Australiji.
Prema njegovim riječima, ako se sadašnji trendovi nastave, modeliranja pokazuju da bi prosječne razine bikarbonata u krvi mogle dosegnuti gornju granicu današnjeg zdravog raspona unutar idućih 50 godina. Istodobno bi razine kalcija i fosfora mogle pasti prema donjim granicama svojih referentnih vrijednosti kasnije tijekom ovog stoljeća.
CO₂ je tisućama godina bio stabilan – a sada naglo raste
Fosilni zapisi pokazuju da su razine atmosferskog CO₂ tijekom najmanje 150.000 godina postojanja vrste Homo sapiens bile relativno stabilne, krećući se između 280 i 300 dijelova na milijun (ppm). No posljednjih desetljeća bilježi se dramatičan porast – s oko 369 ppm 2000. godine na približno 420 ppm danas.
U ljudskom organizmu CO₂ se u krvi pretvara u bikarbonat. U uobičajenim koncentracijama bikarbonat ima važnu ulogu jer pomaže u održavanju stabilne pH vrijednosti krvi. Međutim, istraživači su postavili hipotezu da bi razina bikarbonata mogla poslužiti i kao svojevrsni pokazatelj (biološki „tracer“) razine CO₂ u atmosferi.
Kako bi to provjerili, analizirali su podatke iz američkog Nacionalnog istraživanja o zdravlju i prehrani (NHANES), koje je od 1999. do 2020. godine svake dvije godine prikupljalo uzorke krvi od približno 7.000 Amerikanaca.
Rast bikarbonata, pad kalcija i fosfora
Rezultati su pokazali jasan trend: prosječna koncentracija bikarbonata u krvi porasla je s 23,8 na 25,3 miliekvivalenta po litri, što predstavlja povećanje od oko 7%, odnosno približno 0,34% godišnje. Taj rast vremenski se podudara s porastom CO₂ u atmosferi.
Istodobno su zabilježeni suprotni trendovi u razinama drugih minerala – kalcij je u promatranom razdoblju pao za oko 2%, a fosfor za čak 7%.
Znanstvenici objašnjavaju da otapanje ugljikova dioksida u krvotoku utječe na kiselinsko-baznu ravnotežu organizma. Kako bi pH krvi ostao unutar vrlo uskog i strogo reguliranog raspona, bubrezi zadržavaju bikarbonat, koji djeluje kao pufer i neutralizira višak kiselosti. U tom procesu sudjeluju i kosti, koje mogu „posuditi“ minerale poput kalcija i fosfora kako bi pomogle u regulaciji kiselosti.
Možemo li se prilagoditi?
Za sada su uočene promjene relativno male i ne izlaze iz granica koje se smatraju podnošljivima. Ipak, znanstvenike zabrinjava činjenica da se trend porasta bikarbonata gotovo savršeno poklapa s rastom atmosferskog CO₂.
Ako su njihovi zaključci točni, moguće je da ćemo s vremenom svjedočiti suptilnim, ali mjerljivim fiziološkim promjenama na razini cijele populacije.
– Zapravo mislim da je ono što vidimo posljedica toga što se naša tijela ne prilagođavaju. Čini se da smo evolucijski prilagođeni određenom rasponu CO₂ u zraku, a taj je raspon sada možda već premašen – ističe jedan od autora.
Normalne vrijednosti održavaju osjetljivu ravnotežu između koncentracije CO₂ u zraku, pH vrijednosti krvi, brzine disanja i razine bikarbonata. Budući da je današnja razina CO₂ viša nego u bilo kojem razdoblju ljudske povijesti, istraživači pretpostavljaju da se dio tog viška može „odraziti“ i unutar našeg organizma.
Zaključno, iako trenutačno nema dokaza o neposrednoj opasnosti za zdravlje, autori naglašavaju kako bi ograničavanje porasta CO₂ u atmosferi moglo biti važno ne samo za klimatski sustav, već i za dugoročno očuvanje ljudskog zdravlja. Istraživanje je objavljeno u znanstvenom časopisu Air Quality, Atmosphere & Health.
(Ordinacija.hr)
