Zagađenje zraka postalo je jedna od najvećih prijetnji globalnom zdravlju, odgovorno za više od šest i pol milijuna preuranjenih smrti svake godine. Posebno su ugrožena djeca, čiji su organizmi u razvoju osjetljiviji na toksine iz zraka, što može ostaviti trajne i razorne posljedice na njihov cijeli život.
Smeđa izmaglica koja se nadvija nad gradovima, ispušni plinovi iznad prometnica ili dim iz industrijskih dimnjaka jasni su znakovi opasnosti koju često zanemarujemo. No, zagađenje zraka je podmukla i često nevidljiva prijetnja koja, prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), pogađa gotovo svako dijete na svijetu. Više od devedeset posto djece mlađe od petnaest godina svakodnevno udiše zrak toliko zagađen da ozbiljno ugrožava njihovo zdravlje i razvoj. Riječ je o globalnoj krizi koja se neprimjetno uvukla u naše živote, a čije posljedice postaju sve očitije i teže. Znanstvenici upozoravaju da se više ne radi samo o kašlju ili iritaciji dišnih puteva, već o sistemskom napadu na najranjivije organizme koji može odrediti njihovu zdravstvenu sudbinu.
Najveću zabrinutost izazivaju takozvane lebdeće čestice (PM), posebice one najsitnije, promjera manjeg od 2.5 mikrometra (PM2.5). Trideset puta tanje od ljudske vlasi, ove čestice prodiru duboko u plućno tkivo, ulaze u krvotok i šire se po cijelom tijelu, uzrokujući upalne procese i oštećenja na staničnoj razini. One su povezane s najtežim zdravstvenim ishodima i predstavljaju glavnog krivca za bolesti uzrokovane zagađenjem zraka.
Djeca su, nažalost, nesrazmjerno pogođena ovim problemom iz niza fizioloških razloga. U usporedbi s odraslima, dišu brže i udišu veću količinu zraka u odnosu na svoju tjelesnu masu, čime apsorbiraju više zagađivača. Njihov dišni i imunološki sustav još su u fazi razvoja, što ih čini podložnijima oštećenjima.
Štetni učinci počinju i prije rođenja. Istraživanja su nedvojbeno pokazala da su trudnice izložene zagađenom zraku pod većim rizikom od prijevremenog poroda i rađanja djece s niskom porođajnom težinom. No, posljedice sežu i dublje, utječući na sam razvoj mozga. Izloženost zagađivačima poput policikličkih aromatskih ugljikovodika (PAH) u prenatalnom razdoblju povezana je s neurorazvojnim problemima, sporijom obradom informacija, simptomima poremećaja pažnje i hiperaktivnosti (ADHD) te čak povećanim rizikom za razvoj autizma. Udisanje zagađenog zraka u najranijoj dobi može doslovno promijeniti strukturu dječjeg mozga u razvoju, s potencijalno doživotnim posljedicama na kognitivne i emocionalne funkcije.
Trajne posljedice na pluća i srce
Najpoznatija i najdokumentiranija posljedica zagađenja zraka odnosi se na dišni sustav. Ono je izravno povezano s razvojem i pogoršanjem astme, kroničnog bronhitisa i drugih respiratornih bolesti poput kronične opstruktivne plućne bolesti (KOPB). Dugotrajna izloženost, međutim, ne uzrokuje samo simptome, već može trajno oštetiti pluća i smanjiti njihov kapacitet. No, opasnost ne staje na plućima. Sitne čestice koje uđu u krvotok mogu oštetiti krvne žile, ubrzati kalcifikaciju arterija i povećati rizik od kardiovaskularnih bolesti, uključujući srčani i moždani udar kasnije u životu.
Ono je izravno povezano s razvojem i pogoršanjem astme, kroničnog bronhitisa i drugih respiratornih bolesti poput kronične opstruktivne plućne bolesti (KOPB).
Nejednak teret zagađenja
Teret zagađenja nije ravnomjerno raspoređen. Djeca koja odrastaju u siromašnijim urbanim četvrtima, često u blizini velikih prometnica ili industrijskih postrojenja, izložena su znatno višim razinama zagađivača. Roditeljima se savjetuje da prate lokalni Indeks kvalitete zraka (AQI) i prilagode aktivnosti djece na otvorenom kada su razine zagađenja visoke, te da razmotre korištenje pročišćivača zraka s HEPA filterima u domu. Ipak, dugoročno rješenje leži u sustavnim promjenama: prelasku na čiste izvore energije, promicanju održivog transporta i boljem urbanističkom planiranju, jer čist zrak nije luksuz, već temeljno pravo svakog djeteta. ( Ordinacija.hr )
