Ako ste doživjeli iznenadnu slabost ili paralizu jedne strane lica, vjerojatno ste se uplašili. Jedna od ključnih pretraga na koju će vas liječnik uputiti je elektromioneurografija (EMNG), a donosimo sve što trebate znati o njoj i zašto je presudna za vaš oporavak.
Iznenadna nemogućnost pomicanja jedne strane lica, poput podizanja obrve, zatvaranja oka ili osmijeha, simptom je koji izaziva veliku zabrinutost i najčešće se povezuje s Bellovom paralizom. Iako je prognoza u većini slučajeva dobra, liječnici moraju što preciznije utvrditi razinu oštećenja kako bi procijenili tijek oporavka i odredili najbolju terapiju. Upravo tu na scenu stupa elektromioneurografija, poznata kao EMNG lica, neurofiziološka pretraga koja daje ključne odgovore o stanju vaših živaca i mišića. Liječnik će vas na nju uputiti ne samo kod sumnje na Bellovu paralizu, već i nakon traumatskih ozljeda glave, kod nekontroliranog titranja mišića (hemifacijalni spazam) ili sumnje na tumor koji pritišće živac.
Stupanj oštećenja
Ono što ovu pretragu čini nezamjenjivom jest njezina prognostička vrijednost. EMNG nije samo dijagnostički alat; on liječniku daje jasan uvid u stupanj oštećenja živčanih vlakana. Rezultati mogu razlikovati radi li se o neurapraksiji, privremenom bloku provođenja živčanog impulsa gdje je oporavak obično brz i potpun, ili o aksonotmezi, težem oštećenju samih živčanih vlakana koje zahtijeva duži oporavak i nosi rizik od trajnih posljedica. Na temelju nalaza, stručnjaci mogu s velikom točnošću predvidjeti hoće li se funkcija lica vratiti u cijelosti.
Rezultati mogu razlikovati radi li se o neurapraksiji, privremenom bloku provođenja živčanog impulsa gdje je oporavak obično brz i potpun, ili o aksonotmezi, težem oštećenju samih živčanih vlakana koje zahtijeva duži oporavak i nosi rizik od trajnih posljedica
Sama pretraga obično traje između 30 i 60 minuta i sastoji se od dva dijela. Prvi dio je elektroneurografija (ENoG), tijekom koje se na kožu lica postavljaju površinske elektrode. Kroz njih se puštaju blagi električni impulsi kako bi se izmjerila brzina i snaga kojom živac provodi signal do mišića. Usporedbom amplitude odgovora na bolesnoj i zdravoj strani lica dobiva se postotak oštećenja. Drugi, često ključni dio, jest elektromiografija (EMG), pri kojoj se u specifične mišiće lica (poput onih za nabiranje čela, zatvaranje oka ili osmijeh) uvodi vrlo tanka, sterilna iglena elektroda. Iako pomisao na iglu može biti neugodna, ona omogućuje izravno “slušanje” električne aktivnosti mišića, kako u mirovanju, tako i tijekom voljnog pokreta.
Optimalno vrijeme za izvođenje kompletne pretrage najčešće dva do tri tjedna od početka simptoma.
Jedno od najvažnijih pitanja za pacijente jest kada treba obaviti pretragu. Liječnici je rijetko provode odmah nakon pojave simptoma, i to s dobrim razlogom. Nakon ozljede živca, potrebno je vrijeme da dođe do takozvane Wallerianove degeneracije, procesa u kojem oštećena živčana vlakna propadaju. Te promjene postaju vidljive na testovima tek nakon određenog perioda. Zbog toga se elektroneurografija smatra najvrjednijom u razdoblju od tri do 21 dan nakon nastanka paralize, dok se znakovi denervacije mišića na iglenoj elektromiografiji najpouzdanije mogu detektirati tek nakon deset do 14 dana. Upravo je zato optimalno vrijeme za izvođenje kompletne pretrage najčešće dva do tri tjedna od početka simptoma.
Što nalazi EMNG-a znače za liječenje?
Nalaz EMNG-a izravno utječe na daljnje korake. Ako test pokaže očuvanu funkciju živca s minimalnim oštećenjem, prognoza je izvrsna i pacijent se najvjerojatnije može nadati potpunom oporavku uz standardnu terapiju kortikosteroidima. Međutim, ako nalazi pokažu teško oštećenje s više od 90 posto gubitka funkcije, to signalizira duži i neizvjesniji oporavak. U tim slučajevima, EMNG služi i kao alat za praćenje regeneracije. Naime, pojava specifičnih reinervacijskih potencijala na EMG-u prvi je znak da se živac oporavlja, a ti se električni signali mogu pojaviti i do dva ili tri mjeseca prije nego što pacijent primijeti prve vidljive pomake na licu, što pruža ohrabrenje i pacijentu i liječniku.
Od Bellove paralize do tumora
Iako je idiopatska paraliza lica najčešći razlog za upućivanje na EMNG, ova se pretraga koristi i za dijagnostiku šireg spektra stanja. Pomaže u procjeni oštećenja živca nakon operacija u području glave i vrata ili teških fizičkih ozljeda. Također je ključna u razlikovanju hemifacijalnog spazma od drugih poremećaja pokreta te u dijagnostici bolesti neuromišićne spojnice, kao što je mijastenija gravis, koja se može manifestirati spuštanjem kapaka ili problemima sa žvakanjem. U rijetkim slučajevima, kada se paraliza lica razvija postupno tjednima ili mjesecima, EMNG može pomoći u otkrivanju ozbiljnijih uzroka, poput tumora koji sporo raste i vrši pritisak na facijalni živac. Time ova pretraga postaje moćan alat koji ne samo da predviđa budućnost oporavka, već ponekad i spašava život. ( Ordinacija.hr )
