Patrick Lofstrom prešao je 10.000 km kako bi kod prof. dr. sc. Milomira Ninkovića u Internacionalnom medicinskom centru Priora podvrgnuo operaciji koja vraća funkciju stopalu.
Zračna udaljenost od Japana do Hrvatske približno je 10.000 kilometara, let traje više od 16 sati i sav taj put prešao je Patrick Lofstrom kako bi riješio zdravstveni problem koji ga muči već osam godina. Zbog dijagnoze “padajućeg stopala”, zaputio se u Internacionalni medicinski centar Priora u Čepinu kod Osijeka, gdje ga je operirao prof. dr. sc. Milomir Ninković, svjetski poznat plastični kirurg. U tehnički zahtjevnom zahvatu vraćanja funkcije stopalu primijenjena je metoda presađivanja nerva i mišića sa stražnje strane potkoljenice na prednji dio noge. Tehnika je to koju je razvio sam Ninković još 1989. godine, a i danas je svjetski standard.
Zahtjevna operacija
– Nema puno liječnika na svijetu koji izvode zahvat kakav je meni bio potreban. U Japanu rade transfer tetive, ali to nije operacija koja bi meni pomogla. Postoje za nju, naime, određeni preduvjeti, kao što je snaga konkretnih mišića u nozi, koju ja nisam imao. Metoda profesora Ninkovića, pak, koristi drugi mišić, koji kod mene ima vrlo dobru snagu, pa je taj zahvat za mene prikladniji. Kada sam istraživao tu metodu, saznao sam da ju je upravo on i razvio, što me potaknulo da ga kontaktiram. Bio je vrlo susretljiv i rekao mi je da sam idealan pacijent za takvu operaciju pa sam odlučio doći u Čepin – govori 41-godišnji Patrick Lofstrom.
Uspješno je operiran proteklog tjedna, a iza profesora Ninkovića više je od stotinu ovakvih zahvata.
– Mišić gastrocnemius na stražnjoj strani potkoljenice ima dvije glave, a suština je moje operacije u transferu živca i jedne glave ovog mišića. Vanjsku glavu gastrocnemiusa premjestimo na prednji dio potkoljenice i fiksiramo za tetive prednjih mišića koji podižu stopalo. Istovremeno napravimo transfer živca koji inervira određenu grupu mišića prednje strane potkoljenice i spojimo na motornu granu premještenog mišića. Transponirani mišić svojim kontrakcijama vuče tetive prednjih mišića i na taj način podiže stopalo. Prednost je te metode to što se istovremeno živac koji inervira prednje mišiće potkoljenice spoji na živac koji inervira premješteni mišić. Ovaj transfer mišića i živca omogućava svim pacijentima spontani hod, bez ikakve redukcije, jer je tako vraćen anatomski balans mišića prednje i stražnje strane potkoljenice – pojasnio je prof. dr. sc. Milomir Ninković.
Zahvat se izvodi uz pomoć mikroskopa, riječ je o tehnički vrlo zahtjevnoj operaciji, a u prosjeku traje četiri sata.
Profesor Ninković uveo je ovu operativnu tehniku 1989. godine, s tek položenim specijalističkim ispitom. Prihvatili su je poslije plastični kirurzi, ortopedi, ali i neurokirurzi. Bio je to pionirski rad u transferu živca u svrhu vraćanja izgubljene funkcije određene grupe mišića. Danas je to izuzetno raširen princip rekonstrukcije, posebice na gornjim ekstremitetima.
Profesor Milomir Ninković puna je dva desetljeća bio na čelu Odjela za plastičnu, rekonstrukcijsku, kirurgiju šake i liječenje opeklina u bolnici Bogenhausen u Münchenu, od 2003. do kraja 2023. godine. Prije točno dvije godine pridružio se timu Internacionalnog medicinskog centra Priora u Čepinu, gdje vodi Odjel za plastičnu, rekonstrukcijsku, estetsku i kirurgiju šake. Iako prije nisu ni čuli za Čepin, njegovi pacijenti dolaze iz Saudijske Arabije, Ujedinjenih Arapskih Emirata, Katara, SAD-a, Kanade, Poljske, Njemačke, Italije…
– Na internetu sam pronašao snimku seminara za liječnike iz 2024. godine, s pozivom kirurzima da nauče ovu operativnu metodu. Video nije bio namijenjen pacijentima, ali pogledao sam ga – operacija je prikazana vrlo detaljno i izgledala je prilično strašno. Ipak, uspio sam ga pogledati do kraja, a potom sam vidio i snimke koje prikazuju hod pacijenata prije i poslije operacije, i tada sam odlučio kontaktirati profesora Ninkovića – prisjeća se Patrick.
Punih osam godina Patrick nije mogao pomaknuti gležanj, nosio je ortozu, a uzalud je tražio rješenje po bolnicama diljem svijeta. Postoperativni oporavak traje šest tjedana, pa slijedi rehabilitacija, a potpuni funkcionalni rezultat postiže se za šest mjeseci, kada živci međusobno prorastu i regeneriraju se te se obnovi funkcija mišića..
– Naviknuo sam se na život s padajućim stopalom, današnje su ortoze dosta kvalitetne, ali brinulo me što će biti kada ostarim. Ortozu nosim kada izlazim, ali ne i doma, pa sam se uvijek bojao, primjerice, pada pod tušem, a s godinama bi mi se stanje vjerojatno pogoršavalo. Trenutačno imam dobru ravnotežu i još nisam pao, ali jednog dana to bi se moglo dogoditi – svjestan je Patrick.
– Nimalo me nije bilo strah operacije, štoviše bio sam uzbuđen i govorio: “Samo me operirajte, spreman sam!” Kada su mi javili termin zahvata, osjećao sam se kao da mi se bliži rođendan – dodaje.
Suočeni s jakim bolovima
Majka mu je Japanka, a otac Amerikanac. Patrick je veći dio života proveo u SAD-u, u velikim gradovima kao što su New York i Los Angeles, a radi u IT sektoru i izrađuje web stranice. Nakon ozljede stopala preselio se u Japan, gdje je živio i u ranom djetinjstvu.
Da plastična kirurgija rješava i ortopedske probleme, svjedoči primjer mladića iz Saudijske Arabije koji je prošloga ljeta proživio pravu pustolovinu da stigne do dr. Milomira Ninkovića. Mladi Al Khamsan Ali Hussain M više od dvije godine gotovo da nije ni imao osjet u stopalu, nije mogao savinuti desnu nogu, a posljedica je to rutinske operacije krvnih žila u bolnici u njegovoj zemlji prilikom koje se dogodila liječnička pogreška i oštećen mu je živac u nozi.
Otežano je hodao i trpio strašne bolove. U razgovoru sa znancima u svojoj domovini doznao je za profesora Ninkovića, plastičnog kirurga koji bi mogao vratiti funkciju njegovoj nozi. No mislili su kako još uvijek radi u Münchenu. Kada je stigao u Njemačku, doznao je da se ovaj plastični kirurg preselio u Čepin. Sjeo je potom u autobus i došao u Slavoniju, gdje je poslije uspješno operiran.
(Ida Balog)
