Vrlo često specijalistima endodoncije dolaze pacijenti sa zubima koje njihov stomatolog liječi nekoliko tjedana ili mjeseci.
Sami pacijenti često su zbunjeni
kada specijalist endodoncije napravi postupak
endodontskog liječenja u samo jednoj posjeti
i zato se pitaju koliko je zapravo posjeta stomatologu potrebno kako bi se
izliječili korijenski kanali nekog zuba?
Tri su osnovna preduvjeta za uspjeh endodontskog liječenja. Prije svega, potrebno je ukloniti
infekt i očistiti inficirani dio stijenki korijenskog
kanala odgovarajućim ručnim ili strojnim instrumentima. Očišćeni kanal mora se oblikom
pripremiti kako bi se omogućilo trodimenzijsko
punjenje i brtvljenje vrha korijena te spriječilo prodiranje bakterija iz
upaljenog tkiva oko njegovog vrha. No
terapija završava tek kad se zub u potpunosti rekonstruira
ispunom ili protetskim nadomjestkom. Tako se
spriječava propuštanje i prodor bakterija iz same sline i usne šupljine, a to
se smatra jednim od najvažnijih razloga neuspjeha endodontske
terapije.
Tradicionalni
koncept endodontskog liječenja podrazumijeva terapiju u dva ili više
posjeta. Između posjeta u korijenski su kanal stavljani intrakanalni medikamenti. To su uglavnom bili lijekovi
iz skupina fenola, aldehida, halida, steroida te kalcijev hidroksid,
antibiotici i kombinirani medikamenti. Njihova uloga bila je spriječiti
umnožavanje zaostalih bakterija koje se nisu uspjele ukloniti mehaničkim čišćenjem i kemijskom irigacijom, tj. ispiranjem kemijski aktivnim preparatima.
Također se pokušala smanjiti upalna reakcija i bol koji bi nastali nakon
mehaničkoga djelovanja. Međutim, vrlo često medikamenti ne opravdaju antimikrobno i neutralizirajuće
djelovanje, odnosno ulogu koja im je dodijeljena. Ponekad mogu biti citotoksični, imati antigena svojstva, a njihovo je
djelovanje često samo kratkotrajno. Najzagovaraniji intrakanalni
medikament je kalcijev hidroksid koji ima antiseptičko
djelovanje. No, neka su istraživanja
opovrgnula tu činjenicu te dokazala da kalcijev hidroksid
ponekad pogoduje rastu bakterija.
Laboratorijski
su pokusi pokazali da kalcijev hidroksid
razlaže pulpno tkivo, ali još nisu provedena
primjerena istraživanja na pacijentima. Ipak,
učinkovito djelovanje kalcijeva hidroksida još uvijek preferira veliki broj kliničara. Problemi najčešće nastaju zato što se
kalcijev hidroksid ostavlja u korijenskom
kanalu duže nego što je to potrebno. Poznato je da on može pojačati antimikrobno djelovanje natrijeva
hipoklorita, otopine koju za ispiranje korijenskog kanala danas koristi većina specijalista endodoncije.
Hipoklorit djeluje i oksidacijski. Snažan je baktericid
te vrlo dobro otapa nekrotično tkivo i ugruške
krvi. NaOCl se koristi u koncentraciji od 0.5 do 5 posto (u prosjeku 2.6 posto). Osim
njega, za ispiranje kanala rabi se i klorheksidin,
vrlo učinkovito sredstvo dezinfekcije
korijenskih kanala. Razara proteine osobito kod gram(+) mikroorganizama, no nešto slabije djeluje na
gram(-) mikroorganizme. Vrlo je učinkovito
sredstvo za dezinfekciju korijenskih kanala
te je dokazano da ima bolji učinak na kandidu albikans
nego NaOCl.
U novije vrijeme sve je značajnija
primjena ozona u endodontskoj terapiji. Ozon
je vrlo jako oksidacijsko sredstvo i napada
bakterije i viruse koji nemaju enzime u staničnom zidu. Oštećeni stanični zid
dovodi do uništenja same stanice. Budući da je u plinovitom stanju, prodire bez
zapreka u dubinu korijenskog kanala i
omogućuje eliminaciju mikroorganizama. Iz
biološke perspektive, višeposjetna endodoncija pogoduje smanjenju količine bakterija u
korijenskom kanalu. U slučaju nekroze pulpe i kroničnih apikalnih apscesa,
infekcija korijenskih kanala mikroorganizmima
uznapredovala je te se postavlja pitanje je li
jednoposjetna endodoncija
prikladna metoda ili se kao metoda izbora nameće višeposjetna
endodoncija?
Danas se endodontsko liječenje uglavnom radi jednoposjetno. Kod upalnih promjena pulpe,
uklanjanjem infekta oduzima se vrijeme bakterijama da se umnože i na
taj se način sprječava i napredovanje upalnog procesa. Sprječava se nastanak oteklina
koje ukazuju na to da se upalni proces iz
kanala preselio u kost oko vrha korijena. Jednoposjetnim
liječenjem sprječava se ponovno
nakupljanje u očišćenom kanalu i samim tim ponovni nastanak upale što je u višeposjetnim liječenjima moguće.
Napravljeno je niz studija koji promatraju
cijeljenje upale oko vrha korijena. Kod većine njih cijeljenje je bolje kod jednoposjetne endodoncije.
Jedan od glavnih argumenata koji zagovornici višeposjetnog
liječenja naglašavaju pojava je postoperativne
boli. No, postoje studije u kojima se tvrdi da je značajno veća pojava boli
zabilježena kod višeposjetnog liječenja u
odnosu na jednoposjetno. Učestalost pojave boli kod revizije nakon jednoposjetne endodoncije manja je nego kod višeposjetne.
Unatoč razlozima i prednostima jedne i druge metode, još
uvijek ne postoji studija koja bi potvrdila i dokazala da jedna metoda daje
bolje kliničke rezultate od druge. Ne može se svaka bolest liječiti na isti
način. Još uvijek postoje stanja za koja nije moguće jednoposjetno liječenje. Ako nije moguće zaustaviti
sekreciju u kanalu, ukloniti gnoj, neugodan miris raspadanja ili krvarenje,
nije preporučeno završiti liječenje u jednoj posjeti. Konačnu odluku treba
prepustiti specijalistu endodoncije, a ona se
mora temeljiti na medicinski opravdanim razlozima. Pacijent se mora prepustiti
prosudbi liječnika dentalne medicine kojemu je, na kraju svega i ukazano
povjerenje.
Autor teksta: doc. dr. Vlatko Pandurić
Preuzeto iz stomatološkog časopisa za pacijente Smile.
