Vjerujem da među svojim kolegama imate onih koji ne propuštaju nijednu priliku kako bi istaknuli svoje zasluge. Oni tako unaprijed osiguravaju svoj poslovni status, ugled i materijalna postignuća.
Ako nadređeni takvu osobu odluče promovirati, tada oni svjesno ili nesvjesno, postavljaju primjer ponašanja i za sve ostale članove tima.
Također, tako oni svjesno ili nesvjesno daju na znanje što se očekuje.
Postoje i drugačije vaše kolege.
Oni su mnogo puta pomogli na putu do vašeg poslovnog cilja, a da o tome nisu ništa rekli.
A vi niste toga uopće bili svjesni, niti ćete ikada za to saznati.
Oni uopće ne razmatraju hoće li to netko primjetiti.
Njima je jedino važno postupiti ispravno.
A kakav ste vi kolega?
- Mjerite li svaki vaš učinjeni korak i za to očekujete posebnu pohvalu, priznanje i nagradu?
- Ili ste od onih koji držite do drugačijih vrijednosti?
- Jeste li možda upravo Vi u ulozi nadređene osobe?
- I kako odabirete osobe koje će biti uzor vašem timu?
Pazite li da vam ne promakne pravi uzor – timski čovjek – koji ne galami i ne troši kolektivnu energiju, već doprinosi cijelom odjelu? Kako ga trebate nagraditi?
A jeste li razmišljali, kakav ste vi uzor svome timu?
Jeste li svjesni da stvari vrlo često ne izgledaju onako kako se čine?
* * *
U čekaonici velikog aerodroma djevojka je čekala na svoj let.
Kako bi prikratila vrijeme, uzela je knjigu koju je sa sobom ponijela. Dok je čitala knjigu, ogladnila je. Otišla je do kioska i kupila kekse. Vratila se nazad u čekaonicu i sjela na stolac.
Pored stolca na kojem je sjedila bio je stolac s keksima. S druge strane sjedio je gospodin koji je čitao novine. Kada je djevojka uzela jedan keks i gospodin je uzeo jedan. Ona se začudila, ali nije ništa rekla.
Nastavila je čitati knjigu, a u sebi razmišljala: „Ma gledaj ti ovoga! Da samo imam malo više hrabrosti, čuo bi on mene!“
Svaki put kada je ona uzimala keks i gospodin koji je sjedio s druge strane, ne obazirući se, također je uzeo keks.
Nastavili su tako, sve dok nije ostao samo jedan keks u kutiji. Djevojka pomisli: „Baš me zanima što će sada učiniti?“ Čovjek uzme taj keks i podijeli ga na pola.
Djevojka je bila zapanjena. Pokupila je svoje stvari, uzela knjigu i otišla u drugu čekaonicu. Našla je drugo mjesto gdje nije bilo nikoga pored nje. Kada se malo pribrala i kada ju je prošao bijes, otvorila je torbu da vrati knjigu, i u torbi je vidjela paketić keksa, koji je bio netaknut.
Osjećala se kao lopov, jer tek je tada shvatila da je kutija keksa, ista kao njena, pripadala gospodinu koji je sjedio pored nje, ali koji je bez vrijeđanja ili nervoze podijelio i svoj posljednji komadić s njom.
A ona je ostala sama, zbunjena i posramljena.
