Parodontoza je teška infekcija desni koja, ako se ne liječi, može dovesti do uništenja kosti koja podupire zube, njihovog gubitka, ali i ozbiljnih zdravstvenih komplikacija. Budući da su rani stadiji često bezbolni, ključno je prepoznati suptilne znakove upozorenja i reagirati na vrijeme.
Parodontoza, u stručnim krugovima poznata kao parodontitis, ozbiljna je upalna bolest koja zahvaća tkiva koja okružuju i podupiru vaše zube. Mnogi stručnjaci je uspoređuju s hipertenzijom ili dijabetesom jer, poput tih kroničnih stanja, može napredovati bez očitih simptoma boli, zbog čega je pacijenti često nisu ni svjesni dok ne nastupi značajna šteta. Zdrave desni su čvrste na dodir, blijedo ružičaste boje i ne krvare prilikom održavanja oralne higijene. Međutim, upala uzrokovana bakterijama može promijeniti njihovu boju u crvenu ili čak ljubičastu, uzrokujući oticanje i osjetljivost. Ignoriranje ovih prvih znakova otvara put bolesti koja postupno, ali sigurno, uništava temelje vašeg osmijeha i može imati posljedice za cjelokupno zdravlje.
Prvi znak – krvarenje desni
Prvi i najčešći znak upozorenja koji mnogi zanemaruju je krvarenje desni. Ako primijetite ružičastu nijansu na četkici za zube ili krv prilikom korištenja zubnog konca, to nije normalna pojava. Zdrave desni ne bi smjele krvariti. Drugi simptomi koji upućuju na problem uključuju natečene, crvene ili osjetljive desni, trajno loš zadah (halitoza) koji ne nestaje ni nakon četkanja, kao i neugodan okus u ustima. Neki ljudi mogu osjetiti i bol prilikom žvakanja. Kako bolest napreduje, desni se počinju povlačiti od zuba, čineći ih vizualno dužima, a između zuba i desni stvaraju se takozvani parodontni džepovi, idealno mjesto za nakupljanje bakterija. U kasnijim fazama javljaju se i ozbiljniji problemi poput gnoja između zuba i desni, klimanja zubi te promjene u zagrizu.
Drugi simptomi koji upućuju na problem uključuju natečene, crvene ili osjetljive desni, trajno loš zadah (halitoza) koji ne nestaje ni nakon četkanja, kao i neugodan okus u ustima
Sve započinje nakupljanjem zubnog plaka, ljepljivog filma koji se sastoji uglavnom od bakterija, a nastaje kada škrob i šećeri iz hrane dođu u kontakt s bakterijama koje normalno žive u našim ustima. Ako se plak redovito ne uklanja četkanjem i čišćenjem koncem, on se stvrdnjava i pretvara u zubni kamenac, koji se ne može ukloniti kod kuće, već zahtijeva profesionalno čišćenje. Nakupljeni plak i kamenac uzrokuju upalu desni poznatu kao gingivitis, najblaži oblik bolesti desni. U ovoj fazi, bolest je potpuno reverzibilna uz adekvatno liječenje i besprijekornu oralnu higijenu jer još nije došlo do gubitka kosti. Međutim, ako se gingivitis ne liječi, upala se širi dublje.
Neliječeni gingivitis napreduje u parodontitis. Imunološki sustav tijela, u borbi protiv bakterija koje su prodrle ispod linije desni, počinje razgrađivati ne samo bakterije, već i vezivno tkivo i kost koji drže zube na mjestu. Time se parodontni džepovi produbljuju, infekcija se širi, a posljedice postaju sve teže. Gubitak kosti dovodi do klimanja zubi, koji na kraju mogu ispasti ili zahtijevati vađenje. Osim razornog učinka na oralno zdravlje, istraživanja su dokazala da parodontoza ima izravan utjecaj i na opće zdravlje. Bakterije iz inficiranih desni mogu ući u krvotok i povezuju se s povećanim rizikom od srčanih bolesti, moždanog udara, respiratornih bolesti, reumatoidnog artritisa te problema s kontrolom šećera u krvi kod dijabetičara.
Rizični faktori
Iako je glavni uzrok loša oralna higijena, postoje i drugi faktori koji značajno povećavaju rizik od razvoja parodontoze. Pušenje je jedan od najznačajnijih, jer pušači imaju dvostruko veći rizik u usporedbi s nepušačima, a duhan ujedno prikriva rane simptome poput krvarenja desni. Ostali rizični faktori uključuju genetiku, hormonalne promjene (tijekom puberteta, trudnoće i menopauze), dijabetes, autoimune bolesti, stres te određene lijekove koji uzrokuju suhoću usta. Dijagnozu postavlja stomatolog na temelju pregleda, mjerenja dubine parodontnih džepova posebnim instrumentom (sondom), pri čemu su džepovi dublji od 4 mm znak za uzbunu, te rendgenskim snimkama kojima se provjerava stupanj gubitka kosti.
Pristup liječenju ovisi o stadiju bolesti. U najranijoj fazi, gingivitisu, stanje se može potpuno sanirati profesionalnim čišćenjem kamenca i poboljšanjem svakodnevne oralne higijene. Za blagi parodontitis primjenjuje se ne-kirurška metoda struganja i poliranja korijena zuba (kiretaža), kojom se uklanjaju plak i kamenac duboko ispod desni. Ponekad se propisuju i antibiotici, bilo lokalno u obliku gela ili oralno. U slučajevima umjerenog do naprednog parodontitisa, nužni su kirurški zahvati. Najčešći je režanj operacija, kojom se podižu desni kako bi se omogućio pristup i temeljito čišćenje korijena zuba. Ovaj zahvat se često kombinira s regenerativnim postupcima poput koštanog presađivanja za nadoknadu izgubljene kosti ili presađivanja mekog tkiva za prekrivanje povučenih desni. Moderne tehnike, poput korištenja trombocitima obogaćene plazme (PRP), mogu ubrzati zacjeljivanje.
Život s parodontozom
Jednom kada dođe do gubitka kosti, parodontoza se ne može u potpunosti izliječiti, ali se može uspješno kontrolirati i zaustaviti njezino napredovanje. Život s ovom dijagnozom zahtijeva doživotnu predanost besprijekornoj oralnoj higijeni i redovitim kontrolama. To podrazumijeva četkanje zubi najmanje dva puta dnevno mekanom ili električnom četkicom, svakodnevno korištenje zubnog konca ili interdentalnih četkica te redovite posjete stomatologu, često svakih tri do četiri mjeseca radi profesionalnog čišćenja. Odricanje od pušenja, uravnotežena prehrana i upravljanje stresom također su ključni za održavanje bolesti pod kontrolom i očuvanje preostalih zubi i cjelokupnog zdravlja. Rana detekcija i dosljedna briga jedini su način da se ovaj tihi neprijatelj drži na sigurnoj udaljenosti.
( Ordinacija.hr )
