Epstein-Barrov virus (EBV) ostaje u tijelu doživotno, lako se širi kontaktom i povezuje se s autoimunim bolestima, kroničnim umorom te nekim vrstama raka.
Epstein-Barrov virus (EBV) pripada obitelji herpesvirusa i, jednom kada uđe u organizam, u njemu ostaje doživotno u takozvanom latentnom ili uspavanom stanju. Većina ljudi zarazi se još u djetinjstvu, kada infekcija prođe potpuno bez simptoma ili nalikuje na blagu prehladu. Međutim, problem nastaje kada se prva infekcija dogodi u adolescenciji ili odrasloj dobi, kada EBV najčešće uzrokuje infektivnu mononukleozu, poznatiju pod nazivom “bolest poljupca”. Virus se veže za B-limfocite, vrstu bijelih krvnih stanica ključnih za imunosni odgovor, čime slabi sposobnost tijela da se bori protiv infekcije i otvara vrata razvoju simptoma.
Zbog primarnog načina prijenosa putem sline, mononukleoza je i dobila svoj popularni nadimak. Virus se iznimno lako širi ljubljenjem, dijeljenjem čaša, pribora za jelo ili četkica za zube. Ipak, prijenos je moguć i drugim tjelesnim tekućinama, poput krvi i sjemena, ali i transplantacijom organa. Osoba je zarazna i tijekom perioda inkubacije, koji traje od četiri do šest tjedana, što znači da može širiti virus i prije pojave prvih simptoma.
Liječenje je simptomatsko
Ono što ovaj virus čini posebno podmuklim jest činjenica da jednom kad se smjesti u tijelu, može se povremeno reaktivirati. Okidači za ponovnu aktivaciju i zaraznost najčešće su stres, oslabljeni imunitet ili veće hormonalne promjene, pri čemu zaražena osoba ne mora osjećati nikakve simptome, ali svejedno može prenijeti virus drugima.Simptomi infektivne mononukleoze mogu biti vrlo iscrpljujući.
Bolest obično započinje iznenadnom i ekstremnom malaksalošću, koja pacijente može prikovati za krevet tjednima. Prate je visoka temperatura, jaka grlobolja s karakterističnim bijelim naslagama na krajnicima te natečeni limfni čvorovi, osobito na vratu. Često dolazi i do povećanja slezene i jetre, što može uzrokovati bol u gornjem dijelu trbuha. Dok se većina simptoma povuče unutar dva do četiri tjedna, onaj najgori – kronični umor – može potrajati mjesecima nakon što se osoba naizgled oporavi, značajno utječući na kvalitetu života i povratak svakodnevnim aktivnostima. Za Epstein-Barrov virus ne postoji specifičan lijek niti cjepivo.
Liječenje je isključivo simptomatsko i temelji se na strogom mirovanju, uzimanju dovoljno tekućine te korištenju lijekova za snižavanje temperature i ublažavanje bolova. Zbog opasnosti od puknuća (rupture) povećane slezene, pacijentima se strogo preporučuje izbjegavanje bilo kakvih fizičkih napora i kontaktnih sportova najmanje mjesec dana od početka bolesti. Dijagnoza se postavlja na temelju kliničke slike i potvrđuje krvnim testovima koji otkrivaju specifična antitijela na EBV, a zanimljivo je da se kod primjene određenih antibiotika, poput amoksicilina, kod pacijenata s mononukleozom često javlja karakterističan osip po tijelu.
Razvoj autoimunih bolesti
Iako se akutna faza bolesti uglavnom uspješno preboli, znanstvenici su posljednjih godina otkrili čvrstu vezu između EBV-a i razvoja brojnih autoimunih bolesti. Istraživanja su pokazala da protein koji stvara virus, nazvan EBNA2, može “zbuniti” imunosni sustav i potaknuti ga da napada vlastito tijelo. Na popisu bolesti koje se povezuju s EBV-om nalaze se multipla skleroza, reumatoidni artritis, sistemski lupus, upalne bolesti crijeva, celijakija i dijabetes tipa jedan. Veza je posebno snažna kod multiple skleroze, gdje se smatra da je infekcija EBV-om gotovo pa preduvjet za razvoj bolesti, povećavajući rizik čak 32 puta.
Osim autoimunih bolesti, EBV je odavno klasificiran i kao onkogeni virus, što znači da ima potencijal uzrokovati rak. Najpoznatija je njegova uloga u razvoju određenih vrsta limfoma, poput Burkittovog i Hodgkinovog limfoma
Novije studije, međutim, ukazuju na to da bi njegova uloga mogla biti i šira. Epidemiološki podaci otkrili su povezanost između prisutnosti antitijela na EBV i povećanog rizika od raka pluća i jetre. Znanstvenici vjeruju da virus ne mora izravno uzrokovati tumor, već može pridonijeti njegovom nastanku poticanjem kronične upale, slabljenjem imunosnog nadzora ili djelovanjem u sinergiji s drugim kancerogenim faktorima, poput pušenja ili infekcije hepatitisom.
(Ida Balog)
