Nova studija pokazuje da živopisni i uranjajući snovi mogu pojačati osjećaj dubokog sna i pomoći mozgu da obradi emocije i sjećanja.
Koliko dobro se osjećamo nakon buđenja možda nije samo pitanje koliko smo spavali, nego i kakve snove imamo. Nova studija sugerira da živopisni i uranjajući snovi mogu značajno pridonijeti osjećaju odmora i dubokog sna.
Istraživanje su proveli znanstvenici s IMT School for Advanced Studies Lucca u Italiji, a autori naglašavaju da njihovi nalazi mogu pomoći u razvijanju učinkovitijih tretmana za probleme sa snom te potencijalno odgovoriti na pitanje zašto uopće sanjamo.
– Drugim riječima, ne osjeća se svaki oblik mentalne aktivnosti tijekom sna jednako. Kvaliteta iskustva, posebno koliko je uranjajuća, čini se ključnom – ističe neuroznanstvenik Giulio Bernardi.
Sanjanje kao tajni recept za bolji odmor
U studiji su sudjelovale 44 zdrave odrasle osobe, a prikupljeni su podaci iz 196 noći spavanja, uz detaljna mjerenja i promatranja u laboratoriju za spavanje. Tijekom noći sudionici su redovito bili u fazama „sna bez snova“ te su ispitivani o tome što su sanjali i koliko su se odmoreni osjećali.
Zanimljivo, sudionici su najdublji san doživljavali ne samo nakon dubokih nesvjesnih iskustava – kada nisu osjećali ništa – već i nakon živopisnih, uranjajućih snova. To se događalo čak i kada su očitanja mozga pokazivala aktivnost bližu budnom stanju.
S druge strane, najplići san, odnosno osjećaj da san nije bio odmoran, bilježen je nakon fragmentiranih iskustava u kojima su se sudionici osjećali prisutnima, ali nisu zapravo sanjali.
– Ovo sugerira da sanjanje može oblikovati način na koji naš mozak interpretira aktivnost: što je san uranjajući, to nam se čini da je san dublji – objašnjava Bernardi.
Kada mozak “vara” osjećaj dubokog sna
Na prvi pogled, ovo može djelovati kontradiktorno. Logično bi bilo pretpostaviti da je najodmorniji san onaj duboki, kada je moždana aktivnost smirena i ne sanjamo. Ipak, prethodne studije pokazuju da REM faza sna (rapid eye movement), tijekom koje često sanjamo, dosljedno pridonosi subjektivnom osjećaju dubljeg i odmornijeg sna.
Ova studija se usredotočila na fazu 2 NREM (non-rapid eye movement) sna, poznatu kao N2, koja obično traje dulje od ostalih faza. Istraživači smatraju da živopisno sanjanje može djelovati poput „jastučića“ koji ublažava fluktuacije moždane aktivnosti, dajući mozgu dojam dubokog sna čak i kada podaci o neuronskoj aktivnosti to ne pokazuju.
Taj „jastučić“ djeluje posebno kako se približava jutro. Eksperimenti su pokazali da kako tlak sna opada – odnosno naša fiziološka potreba za snom – živopisnost snova raste, a s tim raste i osjećaj dubljeg sna.
– Razumijevanje kako snovi doprinose osjećaju dubokog sna otvara nove perspektive za zdravlje sna i mentalnu dobrobit. Ako snovi pomažu održati osjećaj dubokog sna, promjene u snovima mogu dijelom objasniti zašto se neki ljudi osjećaju kao da loše spavaju, čak i kada standardni objektivni indeksi sna izgledaju normalno – napominje Bernardi.
Važno je naglasiti da istraživanje ne dokazuje uzročnu vezu – fokus je na subjektivnom osjećaju dubine sna i pospanosti pri buđenju, a ne na funkcionalnom ili fizičkom oporavku sljedeći dan. Ipak, nalazi daju mnogo zanimljivih zaključaka.
– Jedna mogućnost koju ovi nalazi sugeriraju jest da sanjanje pomaže sačuvati subjektivni osjećaj dubokog, kontinuiranog sna te omogućava mozgu obradu dnevnih emocija i sjećanja – kaže Bernardi.
Snovi kao potencijalni lijek za nesanicu
Studija također otvara mogućnost da se pomogne osobama koje teško spavaju. Ako buduća istraživanja potvrde uzročnu vezu, moguće je da manipulacija snovima – kako bi bili uranjajući i živopisni – može pomoći u tretiranju problema poput nesanice.
– Intervencije usmjerene na modulaciju snova – putem kontrolirane senzorne stimulacije, kognitivnih tehnika ili farmakoloških pristupa – mogle bi poboljšati percipiranu kvalitetu sna – zaključuje Bernardi. Studija je objavljena u časopisu PLOS Biology.
(Ordinacija.hr)
