Irina Čulinović Soldat: Čudo

Karlo

„Ja sam prvorotkinja“, izgovorila sam novonaučenu riječ liječniku koji me, ni ne pogledavši me, nagradio komentarom: „Vidi se.“

Brzopotezni tečaj dojenja koji je meni sličio na gušenje djeteta uslijedio je prekasno: Karlo je već izgrizao moje ocvale bradavice.
Ne idite u bolnicu bez izdajalice i dobro izvježbanog dojiljačkog grifa!
Ah, ta čudesna plastična umotvorina! Izdajalica postaje i majka i otac u nadolazećem razdoblju, a bočice s vašim mlijekom redovita namirnica u vašem hladnjaku uz špek, sir, luk i ostalo.

KarloSjećam se povratka sa Sv. Duha. Poznate ulice, standardna prometna gužva, mravinjak pješaka, ali kao da ih promatram iz okna svemirskog broda. Te stare ulice odjednom imaju novu boju, poznati zidovi stana imaju drugu energiju... Zapravo, ja više nisam ista.

Nepovratno i zauvijek. Ne pripadam sebi, ne odgovaram za sebe, ne zanima me više kako sam ja. Središte mojega svijeta samo je On.
Taj osjećaj vjerojatno je razlogom mojega stava prema čovjeku koji me, na moju čast, odabrao za majku. Od prvoga dana te kišne subote u kolovozu Karlo je za mene osoba čije interese, potrebe i želje iznimno cijenim i uvažavam kao sebi ravnima premda, budimo realni, on to nije. On je daleko, daleko iznad mene. Bez njega nema ni mene.

 Prati nas na Viber Public Chatu!