Ivana Jelavić: Vjerujte ženama

trudnica-beba-par

Nakon jedne večernje kontrole osjetila sam lagane trudove. Mislila sam da su lažni jer sam već par puta imala lagane trudove.

Nismo ostajali u bolnici nego smo otišli u šetnju. Trudovi su uspostavili ritam i shvatila sam da su pravi. Međutim, još uvijek sam mogla normalno funkcionirati pa nismo htjeli odustati od šetnje uz more. To mi se činilo prirodnije i više mi je odgovaralo nego da se odmah zatvorimo među četiri zida.

Šetali smo lagano uz zalazak sunca, a trudovi su se pojačavali. Bila sam gladna pa smo kupili pizzu u restoranu i polako se vratili kući. Imala sam osjećaj da bez obzira na klistir koji se radi prije poroda, moram nešto pojesti i popiti da imam snage kad sve krene. Odlučila sam slušati svoje potrebe bez obzira što se nisu slagale s pravilima bolnice. Uz trudove smo večerali, pričali s rođakom koji nije ni primijetio da se nešto događa te otišli u krevet. Kako sam bila navikla na jake trudove u prošlim porodima, nisam još uvijek bila sasvim sigurna da su to pravi trudovi i da djeluju.

Oko 23 sata ipak sam odlučila da odemo u bolnicu i provjerimo je li sve u redu. Bila sam osam prstiju otvorena. Bila sam presretna. Napokon sam doživjela prave prirodne trudove koji su neusporedivo blaži, kao i cijeli proces koji bih inače odradila prikovana uz krevet. Ovako, provela sam ih ugodno u društvu supruga.

Iako tada u tom rodilištu partner nije mogao nazočiti porođaju, liječnica nam je izašla ususret i pustila supruga da uđe. Međutim, ustrajala je na dripu i probijanju vodenjaka da još malo ubrzamo stvari jer je ona bila umorna i radila je jako mnogo toga dana. Iako mi nije bilo jasno što će trećerotkinji otvorenoj osam prstiju drip, pristala sam zato da suprug može ostati sa mnom.

 Prati nas na Viber Public Chatu!