Mirta Zečević: Novi život

beba

Tako je nekako prošlo i prvih mjesec dana koji su mi onda, iako ih se ne sjećam, ali znam da sam sama sebi rekla da ih moram zapamtiti jer su mi bili beskrajno dugi i iscrpljujući, prošli zapravo vrlo brzo!

Naime, kod svega toga zgodno je što zapravo cijelo to vrijeme prođe vrlo brzo i pola toga se više ne sjećaš! Ne znam zašto, ali ta amnezija je kod mene trajala i malo duže. Beskrajno me živcirala moja zaboravnost u svakodnevnom životu, primjerice, zaboravljala sam gdje sam ostavila ključeve od kuće, gdje mi je dudica, jesam li ugasila ring na štednjaku i sl. Ali čini mi se da je i to prošlo, naime, tu zaboravnost pripisujem upravo tom vremenu…

Već smo se kol'ko-tol'ko navikli svi na sve, dijete sam dojila i, naravno, kao i svaka prezabrinuta i neiskusna majka imala bezbroj pitanja, a najčešće ono: ‘Jede li moje dijete dovoljno?’ Kako bih bila sto posto sigurna da moje dijete dobiva dovoljno hrane, uvela sam ja i noćnu cicu, i to upravo kad je već počela spavati gotovo 6-7 sati u komadu, i tu sam se grdno zeznula jer se nisam naspavala sljedeće tri godine! Naviklo se dijete buditi te svako malo tražiti cicu. Tako smo spavale gotovo cijelo vrijeme s cicom u zubima. Ja se u te tri godine nisam uspjela pošteno naspavati. Konačno, sada kad ima gotovo četiri godine, normalno spava cijele noći. Ali meni je ostala navika buđenja.

 Prati nas na Viber Public Chatu!