Petra Škof Mikulek: Tri sata od Zagreba

beba, novorodence

Nedavno sam se nasmijala priči spisateljice Lane Biondić o tome što ponijeti u hrvatsko rodilište koja nabraja: od papuča i spavaćice preko toaletnog papira i uložaka do odjeće za bebača, dok je u londonsko rodilište dovoljno ponijeti Diners.

I smiješno i tužno u isto vrijeme. Ni meni u rodilištu udaljenom tek tri sata vožnje od Zagreba nije trebalo ništa, doduše ništa osim kartice, dok, primjerice, Slovenke plaćaju samo dva eura participacije jer su u Europskoj uniji. Nije to nikakvo privatno rodilište nego državno.

Za rodilište u Feldbachu nedaleko od Graza odlučila sam se davno prije ove trudnoće. Iako nisam rađala u Hrvatskoj, nakon izgubljene trudnoće imam loše iskustvo s našim rodilištem i odnosom prema roditeljima: pregled je bio toliko grub da sam povraćala kad sam izašla, liječnik je bez ikakve najave ili pitanja doveo stažiste, nakon vađenja krvi poslali su me da sama odnesem epruvetu u drugu zgradu, a u trenutku kad sam bila beskrajno tužna, nisu pustili supruga k meni.

Bilo je mnogo takvih i sličnih događaja kojih se ne želim ni prisjetiti. Osjećala sam da postoji bolji, ljudskiji, iskreniji pristup majci i ocu te sam ga odlučila potražiti i pronaći, pa čak i ako to uključuje odlazak izvan granica domovine.

 Prati nas na Viber Public Chatu!