Sanja Hinić: Blizanci

Djeca, beba, blizanci

Trudnoća je protjecala u redu do 29. tjedna, a onda mi je usred noći puknuo vodenjak i u toj jurnjavi do bolnice znala sam da više nemam nikakvu kontrolu nad situacijom.

Dan prije pojela sam sumnjivi kolač koji je izazvao mučninu i proljev te su me u bolnici odmah nakon pregleda smjestili u karantenu. Dobila sam treću dozu dexametazona (koji je trebao ubrzati sazrijevanje folikula u plućima za slučaj da se djeca rode prije vremena) i nadu da će sve biti u redu ako ne dobijem trudove jer se plodna voda obnavlja. Samo sam trebala mirovati.

I tako je bilo tri dana, a onda su počeli trudovi i pala je odluka: „Nemamo kaj čekati. Idete na carski.“ E, tad sam osjetila strah, potpuno me preplavio i samo sam molila da sve bude u redu. Kasnije sam saznala da je kod nas smrtnost djece rođene s 29 tjedana oko 50 posto. Anestezija je bila kratka, prekratka s obzirom na komplikacije koje su se počele događati. Probudila sam se za vrijeme operacije, a probudila se i stravična bol nalik boli koja nastaje kad ti čupaju utrobu, a onda opet potonuće u nesvijest.

Probudila sam se sama u mračnoj sobi s dvjema gumenim narukvicama na ruci. Gledala sam ih i bilo mi je tako čudno pomisliti da sam postala mama. A onda su slijedile neugodne vijesti: jedan od mojih dječaka jedva je preživio, ne može samostalno disati i čekali su da mu vitalne funkcije postanu stabilne. Najvažnije mi je bilo ustati i doći do njih, znala sam da me trebaju.

 Prati nas na Viber Public Chatu!