Kad bi me netko kao malu pitao što ću biti kad odrastem, moj odgovor je uvijek bio: MAMA, ŽELIM BITI MAMA. No, nakon spontanog pobačaja u 14. tjednu trudnoće, moj svijet se srušio.
Mislila sam da ta bol i praznina nikada neće nestati, ali
kad je test za trudnoću nakon samo šest mjeseci pokazao dvije crtice, znala sam
da će ovog puta sve biti dobro, da ću napokon ostaviti svoj san. Ali isto tako
sam znala da se neću moći lagano riješit crnih misli i pitanja poput: što ako
opet izgubim bebu??
I tako, nakon potvrde ginekologa, bila sam osuđena na krevet
i čuvanje trudnoće. Nakon četiri mjeseca svakodnevne glavobolje, prvi put sam
osjetila to živo biće u sebi. Ajme veselja!!! Saznali smo i da će biti
curica!!! Pao je i dogovor, zvati će se Tea, što na grčkom znači Božji dar.
Dani, mjeseci su prolazili, trudnoća je tekla uredno, a i
crne misli kao i glavobolja su potpuno nestale. Bližio se i dan termina, a ja
se osjećala tako dooobro, tako sretno, snažno, tako ogromno.
Dva dana prije termina, u cik zore su počeli trudovi. O
porodu neću puno, jer se on i onako brzo zaboravi. Bitno je to da sam u 18 sati
i 17 minuta na dan svetog Nikole imala Teu u rukama. Bila je tako mala, tako
lijepa, pravi mali dar s neba. I od svetog Nikole!
Tea Nikolina danas ima 8. mjeseci, ne prođe niti jedan dan da
se ne zahvalim dragom Bogu na prekrasnoj drugoj šansi, na prekrasnom našem
malom cvrčku koji nas iz dana u dan razveseljava i bez kojeg bi ovaj život bio
besmislen!
mama
Sandra
I ti želiš podijeliti svoje roditeljsko iskustvo?
Priču i fotografiju svog mališana šalji na: sadrzaj@ordinacija.hr
Dnevnik jedne
mame čeka i tvoju priču!
