"Ja ne bih išao s vama more!" Što učiniti kad vaš tinejdžer izgovori rečenicu od koje najviše strepite?

tinejdzeri i obiteljsko ljetovanje

"Oni su mali, ali su veliki, odnosno, hoću reći, nisu više mali, ali su dosta veliki da ne budu mali." Ovaj zasigurno najpoznatiji citat iz legendarnih Smogovaca, možda na najbolji način opisuje osjećaje većine roditelja kad se radi o tinejdžerima. Svjesni ste da biste im trebali dati više slobode, a upravo od toga najviše strepite.

„Moram li ići s vama? Baka je rekla da mogu ostati s njom dok ste vi na moru.“ Većina roditelja u jednom će se trenutku morati suočiti s ovim ili sličnim pitanjem, najčešće dan-dva prije polaska na godišnji odmor (tinjedžeri vole odgađati neugodne situacije dokle god je to moguće). Ipak, tjednima, možda čak i mjesecima unaprijed oni će vam slati signale da ove godine ne žele ići s vama, ali vi ih nećete registrirati sve do trenutka dok ne čujete tu strašnu rečenicu: „Ja ne bih išao s vama.“

U vama se izmjenjuju osjećaji zbunjenosti, ljutnje, tuge i povrijeđenosti. Ne snalazite se dobro jer shvaćate to kao uvredu na osobnoj razini.

Prepoznajte li se u ovom razgovoru?

Otac: „Ali kako je moguće da ne želiš ići s nama? U Postire idemo svako ljeto, još od tvog drugog rođendana. Ti obožavaš to mjesto! Plivanje, ronjenje, pedaline, sladoled...“

Tinejdžer: „Razmišljao sam o tome da se ovoga ljeta zaposlim i kupim si gitaru. Želim s dečkima osnovati bend.“

Majka: „Ali, ne možeš ostati sam kod kuće puna dva tjedna!“

Tinejdžer: „Već sam razgovarao s bakom i rekla je da mogu ostati kod nje ako se vi složite.“

Majka: „Ne razumijem, otkud ti je odjednom takva ideja pala na pamet?! Zar ne želiš provesti vrijeme s ocem i mlađim bratom? Uvijek si se tome radovao. Događa li se nešto što nam nisi rekao?“

Tinejdžer: „Već zadnjih nekoliko godina se dosađujem u Postirama. Nemam više prijatelja tamo, a i svake godine jedno te isto: plivanje, ronjenje, mini-golf... To nema nikakve veze s vama ni s bracom, ali ja ima 15 godina, a on 8. Želio bih zaraditi nešto novca, družiti se sa svojim prijateljima i osnovati bend. S dečkima sam to planirao cijelu školsku godinu, a odem li dva tjedna na more sve će propasti.“

Otac: „Stvarno ne znam što bih ti rekao. U šoku sam. Kako uopće zamišljaš da se mi odmorimo ako ti ostaneš ovdje sam? I što će tvoj brat bez tebe? Biti će očajan!“

Tinejdžer: „Ti i mama uživati ćete u godišnjem kao i uvijek dosad, a braco će se igrati s istom djecom s kojom se igrao i zadnjih pet godina. To znaš i sam. Osim toga, imat će tebe i mamu samo za sebe.“

Majka: „Moramo razmisliti nekoliko dana i popričati s bakom o tome. Jesi li siguran da to stvarno želiš?“

Tinejdžer: „Najsigurniji! I hvala vam što niste podivljali na mene, toga sam se najviše bojao.“

Spremni za nova iskustva, izazove i odgovornosti

Ukoliko već niste vodili ovakav ili sličan razgovor sa svojim tinejdžerom, vrlo vjerojatno će se to dogoditi u skoroj budućnosti. Petnaestogodišnjaci su spremni za nova iskustva u životu, nove izazove i odgovornosti. To ne znači da su prerasli svoju ulogu u obitelji – oni su samo prerasli obiteljska ljetovanja na kakva putuju s vama otkad su rođeni. Sada žele provoditi ljeto sa svojim prijateljima i na taj način pokazati da su i sami djelomično odrasle osobe koje se polako žele osamostaljivati. Pritom i dalje trebaju vašu ljubav i podršku.

Nemojte strahovati da ste bili loši roditelji ako vaše petnaestogodišnje dijete poželi provesti nekoliko dana (ili tjedana) bez vas. Radi se o fazi u odrastanju, a na vama je da procijenite jeste li odgojili odgovornog mladog čovjeka koji će se pridržavati pravila koja ćete postaviti ukoliko pristanete na ovakav arnažman.

Gnjevni tinejdžer nije ugodan prizor

Druga opcija je da u korijenu sasječete ovakav razgovor i prisilite svog tinejdžera da odustane od svih svojih planova i provede s vama dva tjedna na moru. Ovakva odluka mogla bi vas koštati godišnjeg odmora jer zauzvrat ćete vjerojatno dobiti gnjevnog ili sumornog suputnika koji skidati slušalice s glave tijekom cijelog odmora. To bi moglo biti vrlo bolno iskustvo i upropašteno ljetovanje za sve članove obitelji.

Koliko god to nekad bilo teško, dužnost roditelja je da uvažavaju potrebe svoje djece kako bi im pomogli da odrastu u neovisne i samopouzdane osobe. Ponekad to znači da ćete morati isplakati nekoliko suza i možda se zauvijek oprostiti od obiteljskih ljetovanja na kakve ste navikli, ali ono što slijedi moglo bi vas ugodno iznenaditi.

M. R. S.

Foto: Shutterstock

 Prati nas na Viber Public Chatu!