Pogled u oči

oci, lice, kosa, frizura, lijepa zena

Što nas sprečava da otvorimo svoja srca ljudima koje poznajemo?

Zapravo i ne znam odgovore na ta pitanja, ali znam da gotovo uvijek postoji paralela između našeg odnosa prema nepoznatim ljudima i naše razine sreće. Drugim riječima, neobično je naći osobu koja smrknuta hoda po svijetu pognute glave, izbjegava ljudima pogledati u oči, a koja bi u sebi bila smirena i vesela.

Ne želim reći da je bolje biti druželjubiv nego introvertiran, da morate isijavati na tone energije u pokušaju da drugima život učinite ljepšim, ili da se morate pretvarati da ste skloni ljudima. Želim reći sljedeće: kad biste nepoznate osobe doživljavali malo sličnije sebi i odnosili se prema njima ne samo ljubazno i s poštovanjem, nego im se smiješili i gledali ih u oči, vjerojatno biste primijetili neke ugodne promjene u sebi.

Počet ćete otkrivati da je većina ljudi slična vama – većina ih ima obitelj, ljude koje vole, probleme, brige, ono što vole i ne vole, strahove... Primijetit ćete kako ljudi mogu biti ugodni i zahvalni kad im prvi pružite ruku.  Kad shvatite kako smo si slični počet ćete primjećivati odsutnost zlonamjernosti u svima nama. Drugim riječima, premda često znamo zabrljati, većinom se iz petnih žila trudimo učiniti ono najbolje u okolnostima u kojima se nalazimo. Spoznaju da su ljudi bezazleni prati snažan osjećaj duševne sreće.

 

"Ne mari za male stvari", Dr. Richard Carlson, str. 57.

Algoritam, Zagreb, 1998.

 Prati nas na Viber Public Chatu!