Žene vladaju medicinom! Liječnice otkrivaju u čemu su najbolje, ali i gdje ih i dalje ima premalo

BeFunky collage

Danas obilježavamo Međunarodni dan žena, a tim povodom i naše liječnice te stalne suradnice portala ordinacija.hr progovorile su o svojim iskustvima, zaposlenju, položaju žena u medicini. Otkrivaju nam i smatraju li da ih je dovoljan broj; koje su grane u medicini "ženske", a koje "muške"; kako je medicina izgledala unazad nekoliko desetljeća i kako izgleda danas...

Sanja Škrnički Kršek, dr. med. spec. ob. medicine

Danas u medicini prema demografskom ljetopisu HLK imamo 67 % liječnica i 37 % liječnika, i to nešto starije životne dobi. Svakodnevno možete čuti kako ljudi kažu “idem ili moram kod svoje “doktorice”, što jasno govori kako su u obiteljskoj medicini glavnu ulogu preuzele žene. To ne znači da muških kolega nema, ali svakako su malobrojniji. 

Pedijatrija, dermatologija, sve više i interna medicina specijalizacije su u kojima prevladavaju žene. Radeći sa studentima u svom radu se uglavnom susrećem sa studenticama, u prosjeku na 6-8 studentica dolazi jedan student, tako da možemo očekivati da će u budućnosti postotak žena u medicini biti još i veći.

U tzv. kirurškim strukama poglavito “velike kirurgije” poput abdominalne kirurgije, neurokirurgije, maksilofacijalne, plastične kirurgije te ortopedije i urologije još uvijek su

žene više izuzetak nego pravilo, ali i to se polako mijenja zbog sve većeg broja žena koje se odlučuju i žele raditi u tim granama medicine.

Unatoč tome što su žene u medicini prisutne u dalekom većem broju, teško možemo reći da “vladaju” njome, jer na vodećim pozicijama, mislim prvenstveno na mjesta ravnatelja i predstojnike klinika još uvijek je daleko veći broj muškaraca nego žena, kao i na mjestima redovnih profesora u akademskoj zajednici. 
To je ujedno i u skladu sa svim ostalim sferama društva, gdje vidimo prisutan fenomen “što viši položaj to manje žena”. Ako polazimo od teze politički uvjetovanih položaja, onda nas ta činjenica i ne čudi jer u politici još uvijek ne možemo govoriti o ravnopravnosti spolova, pa tako ni u medicini.
Položaj žena u medicini, u posljednih 20-ak godina značajno se promjenio, međutim mjesta za napredak ima još kao i u svim drugim društvenim sferama. Izazovi usklađivanja privatnog i poslovnog života žena liječnica, uz brojna dežurstva, rad vikendom i blagdanima su možda daleko veći nego u drugim profesijama. Ali upravo taj veliki postotak žena u medicini od kojeg su brojne i uspješne majke i supruge dokazuje da epitetu “slabijeg spola” nema mjesta. Sve je veći broj žena na ravnateljskim pozicijama Domova zdravlja, ustanova za Hitnu medicinsku pomoć... Prema tome, pred nama je još samo jedna stepenica. 

Ivana Cekić, dr. med. dent.

U medicini, profesiji kojom su nekoć dominirali muškarci, došlo je do porasta broja žena 

na vodećim (liderskim) položajima. Ta progresija je u stalnom porastu, ali se događa postupno i polako i ovisi o puno faktora. Ako se osvrnemo na povijest prije puno godina je bilo nezamislivo da bi se tako nešto moglo dogoditi. Muškarci su u glavnom upisivali fakultete i bili na vodećim mjestima zdrastvenih ustanova, predstojnika klinika i sveučilišta dok je za razliku od njih ženama to bilo onemogućeno zbog podređenog položaja u društvu.

Danas u svijetu pa tako i u Hrvatskoj postoji trend porasta pojavnosti žena u medicine, a u prilog tome je i istraživanjem iz 2015. godine kojim je utvrđeno kako žene u Hrvatskoj čine većinu upisanih studenata (57%) i vjerojatno je da će se porast ovih brojeva nastaviti jer žene čine gotovo polovicu populacije studenata na medicinskim fakultetima. 
Istraživanje koje je provedeno za časopis Medscape Women u Physician Leaders Report (izvješće o liječnicima na vodećim položajima), pokazalo je kako su glavni izazovi s kojima se najčešće suočavaju žene vođe, manjak vremena za obavljanje svega potrebnog, kao i veliki utjecaj posla na privatni život. Iz toga proizlazi kako je ženama najteže postići ravnotežu između posla i obiteljskih obaveza, a pri tome adekvatno upravljati vlastitim vremenom i biti uspješne u tome što rade. Žene same sebi postavljaju granice pa je dokazano kako žene često odbijaju mjesta dekanice ili predstojnice klinike te, svojom voljom, ostaju na niže rangiranom i slabije plaćenom radnom mjestu, a pored toga moraju proći kroz duplo više izazova i prepreka u odnosu na muškarce kako bi se kandidirale za istu višu poziciju te su utvrdile kako nemaju energije za sustavnu „borbu s vjetrenjačama“ na još odgovornijem radnom mjestu.

I danas se smatra kako je postizanje uspjeha i dolazak na lidersko mjesto za većinu žena u Hrvatskoj, pa tako i u području medicine, puno teži i s više prepreka nego što je to muškom dijelu populacije. Žene su u svojoj prirodi bolji organizatori te imaju veću želju promijeniti ili unaprijediti sustav, organizaciju, pa se iz tih motiva kao i željom za usvajanjem novih znanja javlja konstantna potreba za dokazivanjem i ukazivanjem na potrebnu ravnopravnost između žena i muškaraca.

Hrvatska se danas nalazi među osam zemalja koje su iznad prosjeka Europske unije što se tiče zastupljenosti žena u znanosti u što se ubraja i medicinska znanost, što samo govori o tome kako se položaj žena u društvu pa tako i u medicini kao struci iz godine u godinu popravlja.
Nadam se kako će trend žena lidera imati i dalje tendeciju rasta i na taj način pokazati i dokazati za što su sve žene sposobne. 

Dr. sc. Jasenka Grujić, ginekologinja

Prvi sam se puta srela s javno izrečenom mizoginijom i zapravo verbalnim rodno uvjetovanim nasiljem na 5. godini medicine, na posljednjem predavanju iz kirurgije. Bilo je to 1975. godine. Uvaženi profesor, s gnušanjem je na kraju predavanja pogledao prema

auditoriju koji su dobrim dijelom  činile studentice i izvalio ničim izazvan: “Žene ne mogu biti kirurzi jer imaju menstruacijski ciklus”. Nakon nekoliko sekundi tišine počeli/e smo se gromoglasno smijati i veselo smo krenuli iz dvorane, ne razmišljajući previše o tome. Kako je vrijeme prolazilo, imala sam dojam da su muški kolege nekako lakše, tada, sedamdesetih/osamdesetih godina prošlog stoljeća dobivali specijalizacije. Menstruacijski ciklus nije se spominjao, mi liječnice uspijevale smo i raditi i učiti i roditi. Podrška obitelji bila je presudna. Ravnopravnost žena, i u medicini, bila je više deklarativna no stvarna. I tada, sedamdesetih/osamdesetih godina 20. stoljeća bilo je uspješnih liječnica, čini se da ih danas ima mnogo ili barem značajno više.

Prema podacima Zavoda za statistiku u Hrvatskoj je bilo od ukupnoga broja liječnika/ca 1960. - 29.5% žena a 2000. -55.5% žena. Za 2016. podatci su sljedeći: od ukupnoga broja doktora/ica  medicine 71.8% je bilo žena i 28.2% muškaraca. Iste godine specijalizantica je bilo 66.5%, specijalizanata 33.5%. Specijalistica je 2016. bilo 59.5%, specijalista 40.5%. Udio žena među liječnicima/ama očito raste. 
Očekivali bismo jednaku distribuciju i među specijalistima/cama, no iz navedenih je podataka vidljivo da je broj specijalista veći, specijalistica manji. Nakon završene srednje škole teški studij medicine (znanstveno područje biomedicina i zdravstvo) upisalo  je 2016./2017. - 74.6%žena i 25.4% muškaraca.

Ambicija, ali i dobrih srednjoškolskih ocjena ženama nije nedostajalo, dapače. Kako godine prolaze teret majčinstva i brige za obitelj pada uglavnom na leđa žena. Tako polako pada broj žena koje upisuju u području biomedicine i zdravstva poslijediplomski specijalistički i doktorski studij ( 69.2% i 64.6% žena). Od ukupnoga broja onih koji su doktorirali doktorica znanosti bilo je 56.5%. Uprkos činjenici da je to među doktorima/cama znanosti većina, u odnosu na broj studentica medicine, vidljiv je značajan pad.

Rekla bih, iako nemam podatke, da je slično i pri odabiru specijalizacija. Ipak, danas je daleko više ginekologinja i kirurginja. Ne vjerujem u tipično ženske ili tipično muške poslove u medicini, niti mislim da bi bilo koji spol/rod morao biti zastupljeniji u pojedinoj medicinskoj grani, vjerujem samo u znanje i zalaganje. Rodno uvjetovana diskriminacija postoji, željeli mi to priznati ili ne. Udio plaća žena u plaćama muškaraca za djelatnost zdravstvene zaštite u 2016. iznosio je 75.3%.

Udruženje kanadskih obiteljskih liječnika 2008. je objavilo zanimljivo istraživanje: Žene u medicini/Izazov i traženje ravnoteže. Zaključuju da se usprkos porastu broja liječnica među ukupno zaposlenima, iskustva i izazovi nisu promijenili u posljednja tri desetljeća. Žene i dalje proživljavaju napore njihove dvostruke uloge, ulogu žene i majke i ulogu liječnice, svjesne nesklada između zahtjeva karijere i načina života, a naročito usklađivanja vremena rađanja. 

Nevia Delalle, dr. med., spec. dermatologije i venerologije

Kako sam cijeli svoj život bila okružena jakim ženama, pa i moja baka, vrsna liječnica, koja je uz dvije specijalizacije, bila i ravnateljica i osnivačica brojnih ustanova, a do zadnjeg dana života radila u transplantacijskim komisijama, mogu rećida su žene iz mog

okružja bile visoko pozicionirane i igrale važnu ulogu u svijetu medicine. S druge strane imala sam sreću da nisam imala afiniteta prema tzv. muškim specijalizacijama i nisam nailazila na prepreke. Kao i u ostalim zanimanjima, muškarci dominiraju kako u određenim specijalizacijama, tako i na vodećim pozicijama. Ne mislim da je to neobično, jer žene najčešće nemaju ni ambicija za takve položaje, a ni vremena, ako su uz posao posvećene i obitelji. Kako se često zna reći za žene – human multitasking, mogla bih se složiti, jer sve one, obavljaju svoj posao besprijekorno, najčešće na svim poljima.

Specijalizacija iz dermatovenerologije je ona u kojoj prevladavaju žene, vrhunske liječnice s doktoratima znanosti, jednom ili više subspecijalnosti, čak i akademkinje. Tom ženskom svijetu pribrajam i brojne privatne ordinacije s dominacijom žena. Druge struke su podijeljene rekla bih podjednako, a kirurgija je ipak svijet u kojem prevladavaju muškarci, ali uz brojne anesteziologe i medicinsko osoblje, gdje je ipak više žena bez kojih kirurgija ne bi tako dobro funkcionirala. 

Smatram da je veliki broj žena u medicini, da su vrhunski stručnjaci i apsolutno posvećene svom poslu, bez obzira na to jesu li medijski eksponirane ili izložene svojom pozicijom. Premda se može na prvi pogled učiniti da su muškarci oni o kojima se više govori i pridaju im se nadnaravne moći, to je iz jednostavnog razloga što je takav naš mentalitet. Ali kada se prošećete po našim klinikama ginekologije, oftalmologije, interne medicine i da ne nabrajam, dobit ćete najbolji trust medicinskih mozgova među kojima su izvanredne žene i sjajne liječnice.

Kao društvo smo pokazali puno i u trenutku kada smo izabrali predsjednicu. Na čelnim pozicijama važnih ustanova također sjede žene i svojim znanjem, ali i ženskom energijom koja je puno tolerantnija i promućurnija lakše dolaze do učinkovitijih rješenja. 

U medicini vlada ravnopravnost spolova, ali je važno imati čvrst karakter, a ne posustajati nailaženjem na prepreke kojih je puno. Radom, znanjem i stalnim usavršavanjem koje ne prestaje nikada, ne postoji ni jedna niša u svijetu medicine u kojoj se jedna pametna i samosvjesna žena nije dokazala kao ekspert, kako u znanosti, tako i radu s pacijentima. I svim divnim ženama čestitam današnji dan.

Dr. Petra Podobnik Brlečić, spec. ginekologije i porodništva, subspec. humane reprodukcije

U medicini svakako prevladavaju žene, bilo da uzmemo u obzir veliki broj liječnica, a i medicinske sestre koje su neizostavni dio našeg medicnskog tima su gotovo isključivo žene. Kao i u ostalim sferama života i u medicini postoji neka blaga podjela na ‘muške i ženske’ poslove. Postoje neke grane medicine u kojima su gotovo isključivo žene, kao npr. dermatologija, oftalmologija, obiteljska medicina, neurologija, dok se za većinu kirurških grana (kirurgija, ortopedija, otorinolaringologija) ipak odlučuju muški kolege. Ipak, imam osjećaj da je u zadnje vrijeme i u tim granama moguće naći i ženske kolegice, što prije 10 do 20 godina gotovo nije bilo moguće. U ginekologiji je svakako veliki broj ženskih liječnika, a s obzirom da je to jedina grana medicine koja se bavi isključivo ženskim bolestima i trudnoćom, pacijentice često i preferiraju ženske liječnike. A što se ravnopravnosti spolova tiče - i dalje je na vodećim rukovodećim pozicijama u velikim bolnicama i državnim medicinskim ustanovama gotovo nemoguće naći žensku osobu, već su to kao i inače, zauzeli uglavnom muškarci.

Dr. Ana Maletić, spec. plastične, rekonstrukcijske i

estetske kirurgije

U medicini iz godine u godinu ima sve više žena. Nekada je bilo nezamislivo vidjeti ženu u kirurgiji, a danas nas ima sve više, posebno u plastičnoj kirurgiji. Neke grane kirurgije, a i ostalih specijalnosti i dalje preferiraju muškarce, ali toga je sve manje.

Dr. sc. Sandra Morović, dr. med., spec. neurologije

Kako u društvu općenito, tako i u medicini, broj žena u struci raste, a sve češće se nalaze i na visokim pozicijama. Od početka prošlog stoljeća do danas došlo je do velikih promjena. Tada se žene uglavnom nisu obrazovale, a onima koje su se uspjele obrazovati nije bio dozvoljen rad u struci. Današnja statistika za Hrvatsku pokazuje obrnute brojke, na fakultetima iz kategorije biomedicine i zdravstva omjer žena naspram muškaraca se povećao na 70%.

Moderna medicina se temelji na znanosti, stoga moramo vjerovati zenanosti i kada iznosi rezultate istraživanja situacije u medicini. Znanost potvrđuje da se krećemo u dobrom smjeru, ali prikazuje i poražavajuće rezultate koji govore o društvu u kojem živimo.

Istraživanja pokazuju da prisutnost žena u medicini donosi dobrobiti bolesnicima, ima pozitivan učinak na struku i kulturu te kvalitetu skrbi za bolesnike. Statistike pokazuju da liječnice provode više vremena s bolesnikom, što rezultira smanjenjem broja posjeta liječniku. Također, žene su orijentirane na prevenciju što rezultira ranijim otkrivanjem bolesti i liječenjem zdravstvenih problema.

No, da nas čeka još puno rada na muško-ženskom području u medicini potvrđuju istraživanja koja pokazuju da znanstvenice rijeđe dobivaju državna sredstva (za projekte i sl.) od muških kolega ili podatak da doktorice imaju 3 puta veći rizik od samoubojstva uzrokovanog depresijom (u odnosu na žene općenito). (Podaci se odnose na istraživanja u Sjevernoj Americi - USA i Kanada.)

Stoga, danas možemo reći da žene u medicini imaju jednakost u brojevima, ali ne i u statusu. Stvarnost je zabrinjavajuća, žene u medicini (doktorice medicine) svakodnevno se suočavaju s neravnotežom i diskriminacijom, pet puta češće doživljavaju opoziciju napretku karijere od svojih muških kolega, tri puta češće doživljavaju nepoštovanje ili kažnjavanje u radnoj sredini.

Došle smo daleko, ali još je dug put do pravednosti.

Jadranka Belan Žuklić, dr. med., spec. ginekologije i porodništva

Unatoč većoj ukupnoj zastupljenosti žena u pojednim granama medicine, kada je riječ o akademskim zvanjima docentica i profesorica ili vodećih funkcija u zdravstvenim ustanovama, i dalje je prisutna dominacija muškaraca. Na primjer, od tridesetak katedri na Medicinskom fakultetu u Zagrebu, samo su tri predstojnice katedri - iz  dermatologije, neurologije i obiteljske medicine. Broj žena na klinikama za ortopediju ili neurokirurgiju se broji u pojedinačnim slučajevima. Među dvadeset općih/županijskih bolnica, samo je 6, ali vrlo uspješnih ravnateljica. 

Od ulaska u Europsku uniju, Hrvatsku je napustilo 525 liječnika, nešto više od polovice su žene. U prilikama kada u Hrvatskoj nedostaje oko 2 500 liječnika, žene sve više ulaze u kirurške grane koje su u prošlim desetljećima bile nedostupne.         

Kada je riječ o znanju i stjecanju praktičnih medicinskih vještina, nema razlike u sposobnostima  između muškaraca i žena. Vrijeme stručnog usavršavanja je dugogodišnji proces pun brojnih odricanja bez obzira na spol. Uz veliki psihički i fizički napor koji zahtijeva skrb za ljudske živote, dodatno opterećenje za ženu je balansiranje privatnog i profesionalnog života, ostvarenje trudnoće te ipak tradicionalno veće obiteljske obaveze. 
Iz perspektive pacijenta, spol nije važan već stručnost i pristup bolesnom čovjeku. Smatra se da žene bolje slušaju pacijenta i imaju razvijeniju empatiju

Pripremila: Maja Posavec

Foto: Arhiva, Shutterstock

 Prati nas na Viber Public Chatu!