Ako te ono što radiš ne dovodi do onoga što želiš, radi nešto drugo

riba, promjena, napredak, Shutterstock 178281617

Prošli put sam pisala o navikama i ritualima koje volimo i o tome kako nas ponekad naša rigidnost u ustrajanju na istim ponašanjima može odmaknuti od prvobitnog cilja. Navika je sama po sebi dobra sve dok nas dovodi do onoga što želimo.

U trenutku kada shvatimo da smo se poprilično udaljili od svog cilja, nužno je da se zapitamo koja nam je bila prvobitna namjera i što sada možemo učiniti po pitanju naše navike.

U neurolingvističkom programiranju postoji jedna pretpostavka koja kaže „Ako te ono što radiš ne dovodi do onoga što želiš, radi nešto drugo!“. Na prvi pogled toliko banalna i jednostavna i vjerujem da njome nisam otkrila toplu vodu – no, unatoč tome u savjetovanje i psihoterapiju se često javljaju ljudi koji unatoč informacijama koje dobivaju iz okoline i dalje čine jedne te iste stvari i očekuju drugačiji rezultat. Odabiru partnere koji ih ne uvažavaju – a očekuju da će njihova priča lijepo završiti. Nezadovoljni su na poslu, ali se i dalje trude (iako šefovi to ne cijene) i očekuju da će se situacija s vremenom popraviti. Imaju višak kilograma i nadaju se da će smršaviti kada više neće biti pod stresom (a pritom i dalje jedu i ne vježbaju).

Ja sam svoj „aha efekt“ doživjela s jednim papagajem (lijepo me istrenirao, kao Pavlov svoje pse). Naime, unazad koju godinu u našu kuću stigao je jedan papagaj. U početku je to malo stvorenje bilo vrlo plaho i sramežljivo, a onda je ulaskom u pubertet (da, i papagaji imaju pubertet) odjednom postao kreštavo pernato čudo. Kako sam u jednom periodu radila od doma a kako je njegova krletka bila neposredno iza mog radnog stola, tako je i njegovo kreštanje bilo prilično iritantno i otežavalo mi rad (tko zna kakvi su bili moji članci u ono vrijeme). I kako bi mogla donekle u miru raditi, ja sam ga redovito puštala iz krletke kada bi njegovo glasanje postalo neizdrživo. I moj je papagaj dobio vrlo jasnu poruku: deri se i bit ćeš ćeš pušten iz krletke.

S vremenom se dogodilo da je moj papagaj počeo kreštati kad god bi me vidio – lijepo sam ga naučila što će se dogoditi kada zaurla. Papagaj je tako radio ono što ga je vodilo do cilja (puštanje iz krletke), a ja sam - da izbjegnem teži put - radila ono što me u konačnici nije dovodilo do cilja. Očekivala sam da će papagaj shvatiti da nije u redu da stalno urla, puštala sam ga van vjerujući da će imati „grižnju savjesti“ kada ga zatvorim u krletku i da će šutjeti, no to se nije dogodilo. On je i dalje urlao kad god bi ga zatvorila u krletku (iako je prije toga satima bio vani). I onda sam se jednog dana sjetila NLP-a: stalno radim jedno te isto a očekujem druge rezultate. Pa to je nemoguće!

Koliko puta se vama dogodilo da ponavljate iste postupke a očekujete druge rezultate? Koliko puta ste se trudili i ulagali u odnos koji je bio jednostran, čvrsto vjerujući kako će se to jednom sigurno promijeniti kada osoba „nešto shvati“?

Vjerujem da je većina nas sklona ustrajati u nečemu iako time ne postižemo cilj. No mi se i dalje nadamo da će se nešto promijeniti. No, realnost je drugačija: ako nešto radimo i postižemo određeni rezultat, rezultat se neće promijeniti sam od sebe sve dok su naši postupci isti. Ako uvijek na isti način pripremam jelo, ono je uvijek manje-više sličnog okusa. Ne mogu očekivati originalno jelo drugačijeg okusa ako uvijek koristim iste začine i uvijek sve radim na identičan način.

Tek kada osvijestimo da smo uporni u ponavljanju obrazaca koji nas ne dovode do cilja možemo nešto promijeniti. Svaka promjena ne znači da ćemo odmah doći do cilja: ali smo bar dobili povratnu informaciju i metodom pokušaja i pogrešaka možemo testirati daljnja ponašanja. U svakom slučaju, promijenili smo poziciju i približili se točci koja će nas dovesti cilja. A to je puno bolje nego stalno sjediti na istom mjestu i očekivati drugačiji rezultat. Zar ne?

Moj papagaj više ne urla kada me vidi. Sada ga puštam iz krletke samo kad je tih a čim počne galamiti vraćam ga nazad u krletku. Više ne očekujem da on sam nešto shvati – on i tako samo reagira na moje ponašanje. A to je puno bolje jer i tako jedino svoje ponašanje mogu kontrolirati i mijenjati. Stoga, ako želite promjenu i drugačije rezultate krenite od sebe i svojih postupaka!

Zašto tuga tako boli?

Navike ne treba mijenjati sve dok nam ne štete!

 Prati nas na Viber Public Chatu!