Kako biti dobar uzor najmlađima?

Mama i dijete, kci

Roditelji, ali i druge značajne osobe u životu djece, trebaju biti svjesni da su u svemu uzor djeci. Djeca se uče ponašati promatrajući život oko sebe. O roditeljskim postupcima te postupcima značajnih osoba u djetetovu životu u raznim situacijama ovisi kako će se djeca ponašati u sličnim situacijama.

Američki pisac i novinar Robert Fulghum jednom je rekao: "Nemojte se brinuti što vas djeca ne slušaju, brinite se što vas gledaju".  Kao stručnjak i osoba koja je imala prilike privatno i profesionalno provesti puno vremena s djecom (posebice s djecom adolescentne dobi), potpuno bih se složila s navedenom izjavom. I svaki put kada sam u kontaktu s mladom osobom ili s roditeljima adolescenta/adolescentice, kroz misli mi prolazi ta rečenica.

Kako djeca uče?

Naime, roditelji ali i druge značajne osobe u životu djece kao što su primjerice odgajatelji i profesori, trebaju biti svjesni da su u svemu uzor djeci. Djeca se uče ponašati promatrajući život oko sebe. O roditeljskim postupcima te postupcima značajnih osoba u djetetovu životu u raznim situacijama ovisi kako će se djeca ponašati u sličnim situacijama.

Ponašanje neke osobe, pa i adolescenata, ovisi o određenim nasljeđenim osobinama, predispoziciji i temperamentu, ali i o ponašanju roditelja/odgajatelja koje je dijete imalo prilike vidjeti u svojoj okolini. Roditelji/odgajatelji su modeli s kojima se dijete poistovjećuje, a samim tim i modelira njihovo ponašanje. Ovi tragovi djetinjstva i utjecaja roditelja ponekad se ne vide odmah  u djetinjstvu, ali se vrlo jasno ispoljavaju upravo u adolescenciji.

Ukoliko roditelj dijete kažnjava tako da ga "premlati" te fizičke kazne koristi uvijek i u svakoj situaciji, možemo li onda očekivati da dijete svoje frustracije i nezadovoljstvo ispoljava na neki drugi način? Ako roditelji svoje dijete verbalno usmjeravaju prema poštenju, iskrenosti i trudu, a sami su svoja dobra stekli na sasvim suprotan način, hoće li se dijete pridržavati verbalnih uputa ili će u školi ipak primjeniti taktiku svojih roditelja (koja se pri tome pokazala vrlo uspješnom)? Ako odgajatelji ili profesori ispred škole puše, mogu li onda očekivati da će njihove sugestije djeci da je pušenje štetno te stroge sankcije djelovati?

Prenesite poruku pokazujući na svom primjeru

Ponekada je teško pridržavati se svega što propagiramo svojoj djeci, a ponekad bismo željeli da djeca uče na našim pogreškama, a ne na vlastitima. Primjerice, ako smo okorjeli pušači svjesni da su nam cigarete uništile zdravlje i iscijedile novčanik, evidentno je da djeci želimo prenijeti poruku kako nas je odluka o pušenju poprilično koštala. No, gledano iz perspektive djeteta, poruka koju ono najčešće vidi jest da mi i dalje pušimo. Vjerujem da rasprava i iskren razgovor može biti korisan i možda čak doprinijeti da dijete prije nego zapali prvu cigaretu ipak razmisli o našim riječima. No, ono što bi moglo utjecati na njegovu odluku je svjesnost da uvijek ima izbor. Ako unatoč svemu mi i dalje pušimo, tada moramo priznati da je to zato jer mi to tako želimo – ne zato jer smo pod stresom, jer smo ovisni, jer nas cigareta smiruje ili, ili ili.

Kažu da dobar izgovor zlata vrijedi – no u ovom slučaju izgovor samo maskira činjenicu da je odluka na nama i da u većini slučajeva zapravo imamo izbor. Nedostatakom izbora ili dobrim izgovorom možemo opravdati svašta – loše ocjene, nasilje, bezobrazluk, krađu... No, ako prenesemo poruku pokazajući na svom primjeru kako izbor uvijek postoji i kako smo sami odgovorni za svoje ponašanje, tada i naša djeca mogu osvijestiti da zasluge za svoje ponašanje mogu pripisati sebi (a ne primjerice strogom profesoru, društvu, nedostatku novaca i slično). I da uvijek imaju izbor. Ako im osvijestimo da gotovo uvijek imaju izbor i da su sami odgovorni za svoje postupke, vjerujem da smo napravili mnogo.

Autorica teksta:


Kristina Bačkonja, dipl. psiholog


Centar Proventus (www.centarproventus.hr)

 Prati nas na Viber Public Chatu!