Kako dijete razvija komunikaciju?

mama-beba-dijete-roditelj-ljubav

Pojava kada dijete i odrasli dijele isti predmet interesa, tj. komuniciraju o njemu nazivamo združenom pažnjom. Cilj združivanja pažnje jest upravo dijeljenje misli, ideja, zapažanja, iskustava, sjećanja s drugom osobom.

Prije nego što se jave prve riječi sa značenjem djeca počinju komunicirati sa svojim roditeljima o predmetima i događajima u okolini putem gesti, očnog kontakta, mimike i sl. Primjerice, dijete u početku svojim plačem upozorava roditelja da je gladno, razigranim pokretima da je veselo, pokazivanjem prstom da želi određeni predmet. Djeca prosječnog razvoja komuniciraju iz više razloga: kako bi podmirila osnovne potrebe, kako bi dobili željeni predmet, kako bi pridobili pažnju druge osobe, potražili utjehu, podijelili neko iskustvo itd. Pojava kada dijete i odrasli dijele isti predmet interesa, tj. komuniciraju o njemu nazivamo združenom pažnjom. Cilj združivanja pažnje jest upravo dijeljenje misli, ideja, zapažanja, iskustava, sjećanja s drugom osobom.

Razvoj združene pažnje

Tijekom prve dvije godine života djetetova usmjerenost pažnje prolazi kroz neke temeljne promjene. Od rođenja, roditelji reagiraju na bebino gugutanje, osmjehe, poglede, pokrete na način da ih nastoje imitirati, uzvraćati osmjehe, oduševljeno vokalizirati i sl. Dojenče uživa u radosnim trenucima intimnosti te veza roditelj-dijete postaje sve jača. U ovom ranom razdoblju dijete još nije svjesno da svojim ponašanjem utječe na ponašanje druge osobe, no upravo ovakve vrste pozitivnih interakcija između roditelja i djeteta od iznimne su važnosti za djetetov emocionalni i socijalni razvoj te početak razumijevanja smislene dvosmjerne komunikacije i uključivanja u nju.

Oko šestog mjeseca života djeca postaju sve pokretnija i počinju istraživati svijet oko sebe, fokus usmjerenosti njihove pažnje na roditelja ili drugog socijalnog partnera slabi te se prebacuje na predmete u njihovom okruženju. Razvoj vještina fine motorike i koordinacije oko-ruka omogućuje djetetu istraživanje i manipulaciju predmetima oko sebe. Tako dijete lupka s predmetima, prevrće ih, baca, prebacuje iz ruke u ruku i sl., međutim, u ovom ranom razdoblju dijete još nema sposobnost uključivanja roditelja u zajedničku igru s predmetom. Primjerice, ako se šestomjesečno dijete igra s igračkom i roditelj mu je pokuša oduzeti kako bi započeo igru „daj - uzmi“, dijete će se vrlo brzo početi ljutiti jer još ne razumije takav oblik interakcije i neće znati od roditelja zatražiti istu igračku nazad. S druge strane, djeca sazrijevanjem i iskustvom polako počinju koordinirati pažnju između roditelja i predmeta na smislen način, pa će, na primjer, naizmjenično pogledavati zvečku i roditelja kako bi provjerili gleda li roditelj zvečku i/ili kako bi zatražili pomoć u dohvaćanju zvečke. Oko devetog mjeseca dijete počinje shvaćati da onim što izvede može utjecati na usmjerenost pažnje drugih, odnosno da njegova ponašanja postaju poruke, te drugoga doživljava kao komunikacijskog partnera. Ove rane manifestacije združene pažnje s vremenom se proširuju i postaju sve dugotrajnije i učestalije.

U razdoblju između dvanaestog i petnaestog mjeseca djeca postaju sposobna slijediti pogled ili gestu pokazivanja druge osobe, postaju svjesna da različitim načinima skreću pažnju odraslih na željene aktivnosti te donose predmete i pokazuju ih samo sa željom da se podijeli iskustvo. Djeca polako dolaze do točke kad mogu trajno zadržati pažnju na roditelju i predmetu, a nakon još nekoliko mjeseci to isto mogu i s partnerom koji manje sudjeluje, a to su vršnjaci.

U ovom razdoblju dijete želi još više saznati o svijetu koji ga okružuje i podijeliti taj interes s roditeljima. Sve češće pokazuje predmete roditelju, donosi mu ih kako bi podijelilo iskustvo s roditeljem, naučilo nešto o tom predmetu, pridobilo pažnju roditelja, uključilo ga u igru i sl. Stoga, djetetu je potreban brižan roditelj koji će slijediti interes djeteta, sudjelovati u zajedničkim interakcija i svojim znanjima i iskustvima obogatiti djetetov svijet.

Oko druge godine života dijete sve bolje koristi jezik i geste u svakodnevnim interakcijama te postaje sve vještije u usmjeravanju pažnje roditelja ili drugog komunikacijskog partnera. Sredinom druge godine, koordinacija pažnje prema ljudima i predmetima u neposrednoj okolini je uglavnom u potpunosti usvojena.

O ulozi i važnosti združene pažnje čitajte za 14 dana.

Autorica teksta: Alma Džanović, mag. rehab. educ., floortime terapeut

 


Opširnije o autoricama Kabineta Korneo, njihovim uslugama i razvojnim programima možete pročitati na Korneo.hr  ili im možete postaviti pitanje u našoj rubrici Halo doktore.

 Prati nas na Viber Public Chatu!