Kako osjetilima doživljavamo svijet?

mama-beba-dijete-roditelj-ljubav

Bez senzoričke integracije koja se odigrala tijekom prve godine života djetetu bi bilo vrlo teško naučiti mnoge stvari, a isto tako bi cjelokupan dalji razvoj bez te integracije koja se odvija i u drugoj godini bio težak.

Promatrate svog mališana kako suvereno puže dnevnim boravkom. Svojim mekim ručicama i koljenima "stupa“ preko tepiha, parketa i pločica. Nezaustavljivo juri ka vašoj ispruženoj ruci u kojoj držite igračku, grabi je i stavlja u usta. Samo u toj jednostavnoj situaciji iz svakodnevnog života možemo uočiti bujicu informacija koju je u nekoliko minuta vaše dijete upilo iz okoline. Tijelo mu je poslalo saznanje o ravnoteži, strukturi podloge kojom se kreće, brzini kojom se kreće, cilju za kojim poseže, bojom, mirisom, okusom i strukturom igračke. Vaše dijete je tada združilo informacije iz raznih senzornih receptora i objedinilo ih u iskustvenu spoznaju na temelju koje uči. Upravo takav doživljaj svijeta različitim osjetilima i nazivamo senzorička integracija.

Što je senzorička integracija?

Senzoričku integraciju definirala je Jane Ayers još pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća. Promatrajući djecu došla je do spoznaje na koji način ona "obrađuju“ informacije iz svoje okoline i kako živčani sustav procesuira te informacije koje dijete prima raznim osjetilima i koje se u ogromnim količinama u svakom trenutku slijevaju u neurološki sistem.

Razvoj senzoričke integracije

Senzorička integracija javlja se već tijekom intrauterinog razdoblja kad mozak fetusa dobiva informacije o pokretima majčinog tijela.

U prvom mjesecu života dijete može osjetiti dodire i odgovoriti na njih urođenim refleksnim pokretima. Iako su ove urođene reakcije automatske, osjeti moraju biti integrirani kako bi se refleks pojavio na smislen i svrhovit način. U toj dobi osjet dodira je važniji kao izvor emocionalnog zadovoljstva, on je poticaj za razvoj mozga kao i za razvoj veze majka - dijete.

Novorođenče također reagira i na vestibularne i proprioceptivne osjete koji dolaze iz njegovog unutarnjeg uha. Nošenje ili zibanje svakom djetetu pruža ugodu ili ga umiruje.

Tijekom drugog i trećeg mjeseca djetetovog života, dok dijete gleda uokolo, njegov mozak mora integrirati tri tipa osjeta; osjet iz unutarnjeg uha te osjete iz očnih i vratnih mišića. Na taj način dijete dobiva jasnu sliku svoje okoline čak i kada mu se glava pomiče. Ovaj razvoj slijedi nekoliko slijedećih godina i važan je za učenje čitanja, te pomaže djetetu pri stjecanju ravnoteže i razvijanju tjelesnih pokreta.

Šestomjesečno dijete voli da ga se diže, baca u zrak, ljulja, preokreće i vrti. Zabava dolazi iz doživljaja snažnih osjeta sile teže i kretanja koje dijete sada integrira.

U dobi od devet do dvanaest mjeseci nastupa razdoblje velikih promjena u načinu na koji se dijete odnosi prema tlu i prostoru oko sebe. Puzanjem prelazi veće udaljenosti i istražuje sve više mjesta u svojoj okolini. To podražuje njegov živčani sustav mnoštvom osjeta koji mu pomažu pri koordinaciji dviju strana njegova tijela, učenju motoričkog planiranju i razvoju vidne percepcije. Što su različitija iskustva, koja dijete doživi istražujući uokolo, to će više prakse steći u integriranju osjeta i formiranju adaptivne reakcije na te osjete.

U drugoj godini dijete uči hodati, govoriti i planirati složenije radnje te ih učinkovitije izvršavati. Bez senzoričke integracije koja se odigrala tijekom prve godine života djetetu bi bilo vrlo teško naučiti mnoge stvari, a isto tako bi cjelokupan dalji razvoj bez te integracije koja se odvija i u drugoj godini bio težak.

U razdoblju od treće do sedme godine, koje je kritično za senzoričku integraciju, dijete postaje senzomotorički zrelo biće. Ono uživa u aktivnostima koje poboljšavaju senzoričku integraciju i na taj način uvježbava ravnotežu, koordinaciju ruka – oko i planiranje slijeda pokreta.

Da zaključimo...

Senzorna integracija je zapravo sve oko nas. Dječji rast i razvoj objedinit će i bez nekog "posebnog programa“ sve senzorne sustave. Djeca spontano prolaze kroz razne aktivnosti koje za svoj cilj imaju učenje na temelju iskustva. Ukoliko potičemo njihov razvoj potrebno je pronaći "pravu mjeru“ stimuliranja što će nam dijete jasno dati do znanja onim što ga veseli i onim što mu je odbojno. Omogućite djetetu neposrednu vezu sa svijetom, priliku za istraživanje i upoznavanje svega što ga okružuje. Na taj će se način njegova osjetila maksimalno uvježbati i integrirati.

O disfunkciji senzoričke integracije, njenim simptomima i savjetima za roditelje čitajte za 14 dana na portalu Ordinacija.hr.

 

Autorice teksta: Nataša Čičin-Šain, prof defektolog i Stela Horvat, prof rehabilitator

 


Opširnije o autoricama, njihovim uslugama i razvojnim programima možete pročitati na Korneo.hr  ili im možete postaviti pitanje u našoj rubrici Halo doktore.

 Prati nas na Viber Public Chatu!