Kako razgovarati s adolescentima?

Dijete, mama, kci, razgovor

Komunikacija je vrlo važan dio svakog dobrog odnosa, a posebice odnosa između roditelja i djece. Nažalost, tijekom adolescencije, komunikacija postaje sve teža.

Jedan od razloga za to je taj što roditelji često sebe smatraju "rukovodiocima" svoje djece, dok s druge strane adolescenti sada osjećaju veću slobodu reagiranja nego kada su bili djeca. Odrasli se trebaju prilagoditi tim promjenama, te naći načina da prevladaju prepreke, izbjegnu pogreške i komuniciraju na način koji će podržati zdrav razvoj mlade osobe i dobre odnose. Dobar odnos između roditelja i adolescenta sastoji se u pronalaženju ravnoteže između dozvoljavanja adolescentima da istražuju i zadrže svoju nezavisnost i njihovog zaštićivanja i postavljanja granica.

mama i kćiDobar odnos adolescenta i odrasle osobe je snažan zaštitni čimbenik za pojavu raznih problema u životu mladih - od zloporabe sredstava ovisnosti, rizičnih seksualnih ponašanja do pojave depresivnosti.

U komunikaciji s adolescentima ključno je prihvaćati njihove osjećaje i ne nametati im logiku odraslih. Trebamo ih saslušati i suosjećati s njihovim problemima. S njima treba razgovarati stalno i otvoreno, nastojati što više saznati o njima i postupno širiti okvire u kojima se mogu kretati. Ponekad će mladi pogriješiti, no važno da je se roditelji prisjete da se to isto događalo i njima.

Možda se čini nemogućim uvijek "čuti" djecu i prihvatiti njihove osjećaje i želje. Primjerice, ako vam sin/kćer kaže kako se želi ispisati iz srednje škole, nije lako oduprijeti se potrebi da im kažete kako će ići i prekinuti razgovor. No, ipak je potrebno uvažiti njihove osjećaje i potaknuti ih na raspravu, ponuditi im opcije i ukazati koja je posljedica takvog ponašanja. Na taj način im dajte mogućnost izbora ali i odgovornosti koju moraju preuzeti za svoje postupke. Uvažavanje njihovih osjećaja ne znači da ćete automatski prihvatiti njihovu odluku, ali ako djeca osjete da ste ih čuli i da ih ne "napadate", veća je vjerojatnost da će razgovarati s vama i saslušati što im imate za reći. Na taj način poslat ćete im poruku i velika je vjerojatnost da će razmisliti o vašem stajalištu i prihvatiti ono što im predlažete. To se neće dogoditi uvijek i ponekad će djeca ostati pri svom, no ovakav pristup zasigurno će pridonijeti kvalitetnijoj komunikaciji, a posljedično i boljem odnosu.

Kako razgovarati s adolescentima?

  • Opišite im što vas smeta - umjesto zapovijedi "Stišaj glazbu!" možete im reći što vas kod glasne glazbe smeta i na taj način pozvati dijete da zajedno dođete do rješenja koje bi bilo zadovoljavajuće za oboje
  • Opišite im što osjećate - kada smo ljuti, skloni smo napasti bliske osobe riječima koje ih često bole i vrijeđaju ("Tako si neodgovoran, nisi odnio smeće, a rekla sam ti 50 puta da to napraviš!"). Na napad, oni često uzvraćaju napadom ("Uvijek sam ja kriv za sve!"). Ako opišete kako se osjećate ("Razočarana sam jer nisi napravio što smo se dogovorili"), djeci će biti lakše učiniti ono što su obećali
  • Uvažite i prihvatite djetetovo iskustvo i osjećaje (primjerice, “Vjerujem da te to pogodilo”, “Stvarno si to jako željela, zar ne?”, “To te baš naljutilo, zar ne?”)
  • Dopustite im da griješe, te da iz svojih pogrešaka i uče (pretjerana kontrola nije od koristi i može rezultirati otporom)  
  • Nemojte etiketirati i poopćavati – kod iznošenja kritike budite specifični i konkretni te uvijek kritizirajte ponašanje, a ne osobu
  • Umjesto dugog predavanja, recite im jednostavno i kratko što mislite. Adolescenti su skloni isključiti se kada roditelji krenu "pametovati", pa će kratak podsjetnik ponekad biti djelotvorniji u privlačenju njihove pozornosti
  • Dajte im do znanja što očekujete od njih - umjesto kritiziranja, ("Zašto si tako bezobrazan prema sestri“), treba s poštovanjem iznijeti svoja očekivanja ("Ne volim čuti da se tako ponašaš prema članovima obitelji i očekujem da ćeš postupiti zrelo i odgovorno i ponašati se fer prema svojoj obitelji“).
  • Nemojte pretpostavljati i podrazumijevati – provjerite jeste li dobro shvatili što vam dijete želi reći ("Nisam sigurna da sam te dobro razumjela. Shvatila sam da govoriš o…Reci jesam li te ispravno razumjela…”)
  • Ako vam dijete nešto povjeri ili pak učini nešto što niste očekivali, nemojte se zgražati – “Kako si to mogao napraviti, pomisliti…” – (kruta i nerealistična osobna pravila i standardi ponašanja mogu biti otežavajući a svakako će utjecati i na povjerenje djeteta prema vama)

Autorica teksta:


Kristina Bačkonja, dipl. psiholog


Centar Proventus (www.centarproventus.hr)

 Prati nas na Viber Public Chatu!