Kako voljeti?

Djeca, ljubav, zagrljaj

Koliko god mi kao roditelji imali dobru namjeru pri odgoju djeteta i nastojali ih naučiti ponašanju i pravilima za koja znamo da su dobra, ali ih se često ni sami ne pridržavamo, na našu djecu najviše ćemo utjecati vlastitim primjerom, ponašanjem i stilom života.

Nikakve edukacije, radionice, pročitane knjige i recepti stručnjaka za razvoj djeteta neće pomoći u odgoju onoliko koliko pomogne jednostavno ponašanje u skladu s onim što želimo naučiti dijete. Na primjer, ako su "hvala“, "molim“, "oprosti“ i "izvoli“ riječi koje dijete svakodnevno čuje u svom roditeljskom domu, nećemo ga morati posebno učiti kada i kako da ih primjenjuje u svom ponašanju.

Što je ono čemu želimo (i trebamo) naučiti svoje dijete? Muriel James u svojoj knjizi "Nikada nije kasno biti sretan“ lijepo opisuje roditeljske zadaće kada kaže da je zadatak roditelja da nauče svoju djecu kako voljeti, kako misliti, kako raditi i kako se igrati. Svaka od tih zadaća jednako je važna za vaše dijete. Danas ćemo reći nešto samo o prvom zadatku – kako voljeti.

Mnogi teoretičari ljubavi reći će vam da je ljubav prema sebi osnova bilo koje ljubavi. Čovjek koji ne voli sebe, ne može voljeti ni druge, jer neće znati jasno izraziti svoje potrebe i time omogućiti stvaranje ravnopravnog, iskrenog i intimnog odnosa, što je osnova svake kvalitetne i duboke veze.

kKako naučiti dijete da voli sebe? Kao što smo već rekli – primjerom. Roditelj koji okolini ne postavlja granice naspram sebe, koji se "žrtvuje“ u ime djece, drugog roditelja, svojih roditelja ili bilo koga drugog, uči dijete da biti dobar znači ne voljeti sebe i ne razmišljati o vlastitim potrebama. Mnogi od nas upravo su tako odgojeni, no pitanje je – želimo li takav odgoj prenijeti i na naše dijete, na sljedeću generaciju? Želimo li da naše dijete, kada odraste, živi život žrtve okolnosti, okoline, društva… ili želimo stvoriti osobu koja će znati postaviti granice i zadovoljiti svoje potrebe, izbjegavajući pri tome zamku sebičnosti – jer ljubav prema sebi treba razlikovati od sebičnosti: Dok ljubav prema sebi uključuje i ljubav prema drugima i razmišljanje i o njihovim potrebama, sebičnost je usko fokusirana samo na zadovoljenje vlastitih trenutačnih želja i time dugoročno destruktivna za sebičnu osobu.

U našem je društvu duboko ukorijenjena povezanost ljubavi i žrtve i zato se često iskazivanje ljubavi prema sebi izjednačava sa sebičnošću. No ljubav prema sebi u stvari je srednji put između dva ekstrema – žrtvovanja za druge bez razmišljanja o vlastitim potrebama i razmišljanja samo o sebi ne obazirući se na tuđe potrebe. Ni jedan ni drugi ekstrem nisu iskaz ljubavi. Za sebičnost je to jasno samo po sebi, no za žrtvovanje nije, pa je potrebno objasniti u čemu je  problem sa žrtvovanjem: Osoba koja se žrtvuje u smislu da ne izražava svoje potrebe stalno "misleći na druge“ u stvari ne dozvoljava razvoj odnosa u ljubavi – kako će vas netko voljeti ako mu nikada ne dajete do znanja koje su vaše potrebe i tko ste vi zapravo? Pored osobe koja se stalno žrtvuje zadovoljna može biti samo sebična osoba, kojoj do druge osobe nije ni stalo. Može se reći da osoba koja se žrtvuje potiče sebičnost u ljudima oko sebe, uključujući i vlastitu djecu. Ta se činjenica očituje u sudbinama mnogih roditelja koji su osjetili "nezahvalnost“ bližnjih, nesvjesni koliko su toj "nezahvalnosti“ sami pridonijeli, skrivajući svoje prave potrebe i svoju pravu prirodu iza "požrtvovnosti“.

kDa biste djetetu pokazali primjerom kako voljeti sebe, morate moći izraziti svojim bližnjima, uključujući i dijete, koje su vaše potrebe i želje. Jedna od tih potreba je, dakako, da vašem djetetu bude dobro, pa ćete nastojati zadovoljiti njegove stvarne potrebe za hranom, toplinom doma, zabavom, učenjem… Ali to nisu vaše jedine potrebe. Imate pravo zadovoljiti i druge potrebe – za obrazovanjem, radom, zabavom, odmorom. Nemojte se ustručavati dogovoriti sa supružnikom da on pripazi na dijete kad je vaša omiljena serija na TV-u koju nesmetano želite pratiti. I nemojte dozvoliti da se s vremenom čvrstina dogovora razvodni. Postavite granice djetetu u skladu s njegovom razvojnom dobi, bez grižnje savjesti računajući na to da će te granice proširiti i vaš prostor slobode, a ne samo dobro odgojno utjecati na dijete. Nađite osobu od povjerenja kojoj ćete prepustiti dijete na čuvanje dok sa suprugom (ili suprugom) ili prijateljima odete u kino ili na koncert. Jasan zahtjev prema ljudima s kojima živite da vam pomognu ostvariti te potrebe kao što i vi njima u tome pomažete neće ostati nezabilježen u pametnoj glavici vašeg djeteta i utjecat će na njegov odgoj daleko više nego patnički vapaj požrtvovanog roditelja "dijete moje, samo se ti brini za sebe“, koji izlazi iz usta osobe koja se cijeli život ponaša potpuno suprotno.

 

undefined Autorica teksta:

Jelena Vrsaljko, dipl.soc.rad

psihoterapeut
Centar Proventus (www.centarproventus.hr

 Prati nas na Viber Public Chatu!