Koliko su djeca zadovoljna životom u Hrvatskoj: Nikada nećete pogoditi što ih najviše muči

djeca sport

U međunarodno istraživanje subjektivne dobrobiti djece koje koordinira organizacija Children's Worlds uključila se i Hrvatska jer je najveće takvo istraživanje koje uključuje djecu iz cijelog svijeta.

Radi se o nacionalno reprezentativnim uzorcima iz više od 40 zemalja i sveobuhvatno se ispituje subjektivna dobrobit djece, za koju se pokazalo da je više povezana s psihosocijalnim funkcioniranjem djece od objektivnih pokazatelja dobrobiti (kao što su, na primjer, obrazovanje, radni odnos i primanja roditelja, zdravstveno stanje djeteta i obitelji i slično). O rezultatima istraživanja razgovarali smo s prof. dr. sc. Marinom Ajduković, doc. dr. sc. Lindom Rajhvajn Bulat, doc. dr. sc. Lucijom Vejmelkom i dr. sc. Nikom Sušac, sa Studijskog centra socijalnog rada, Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu koje su sudjelovale u istraživanju u suradnji s Uredom UNICEF-a za Hrvatsku

Što je ovo istraživanje omogućilo?

Istraživanje je omogućilo da se u nas po prvi put cjelovito operacionalizira subjektivna dobrobit djece kao relevantni „marker“ temeljem kojeg se mogu procjenjivati, unapređivati i pratiti stanje, potrebe i kontekst razvoja djece te ostvarivanje različitih politika, a ujedno sve sagledati i u međunarodnom kontekstu.

U Hrvatskoj je sudjelovalo 3 507 učenika iz drugih, četvrtih i šestih razreda 41 osnovne škole iz svih županija RH. Istraživanje je provođeno u razredima učenika, uz neprocjenjivu pomoć stručnih suradnika škola, a nakon istraživanja su stručni suradnici s učenicima provodili radionice osmišljene u svrhu jačanja i osnaživanja dobrobiti djece.

Što otrkivaju rezultati studije o zadovoljstvu djece njihovim životima, obitelji,  različitim aspektima školskog života?

Ukupno gledajući, rezultati pokazuju da djeca u Hrvatskoj imaju visoku subjektivnu dobrobit. Preko 90% djece svih dobnih skupina je zadovoljno svojim životom, a većina ih je zadovoljna i svim navedenim područjima. Pritom su najzadovoljniji svojim obiteljima, domom i stvarima koje imaju, dok su najnezadovoljniji time kako im je kao učenicima te drugom djecom u razredu. Što se tiče usporedbe učenika iz različitih dobnih skupina, subjektivna dobrobit djece opada s dobi u svim domenama života.

Istodobno je izloženost nasilju u vršnjačkim odnosima visoka u svim dobnim skupinama, iako se pojavni oblici nasilja mijenjaju s dobi. Tako fizičko nasilje jasno opada s dobi, raširenost verbalnog nasilja raste, dok relacijsko nasilje (npr. isključivanje iz društva) ostaje relativno stabilno. Većina djece ima zadovoljene temeljne potrebe i zadovoljna su materijalnim prilikama u kojima odrastaju, no još uvijek ima djece koja odrastaju u neadekvatnim uvjetima, na primjer nemaju adekvatne higijenske uvjete ili dovoljno hrane svaki dan. U slobodno vrijeme se većina djece igra i provodi vrijeme vani, no i pred ekranom, npr. gledajući televiziju. S dobi opada udio djece koja vrijeme provode vani, a raste udio onih koji svakodnevno koriste društvene mreže.

Što bi se trebalo promijeniti da djeca budu u potpunosti zadovoljna?

Cilj nije da djeca budu u potpunosti zadovoljna, jer manje nezadovoljstvo s nekim aspektima života može biti poticajno za djecu da se aktiviraju, da mijenjaju okolnosti i da se uče kako se zagovarati.. Cilj je da odrasli  osiguraju odgovarajuće okolnosti za cjeloviti i usklađeni razvoj potencijala za svako dijete. Djeca su ovisnija o vanjskim utjecajima od odraslih (npr. o kvaliteti ishrane i poticajnom okruženju, izloženosti nasilju i sl.) pa siromaštvo, drugi oblici deprivacije ili traumatizacija u djetinjstvu zbog izloženosti različitim oblicima nasilja mogu utjecati na njihov cijeli život.

Ni vaše dijete ne želi učiti? Možda samo to radi pogrešno, a vi mu možete pomoći

Polazeći do tog i rezultata našeg istraživanja nužna je dosljedna borba protiv siromaštva, uz jasne mjere kako uz materijalnu pomoć i socijalnu podršku obiteljima s djecom koja odrastaju u riziku siromaštva ili u siromaštvu  pružiti i druge oblike nestigmatizirajuće brige koja će omogućiti odgovarajući tjelesni razvoj, jednake mogućnosti u školskom okruženju. Jedan od takvih programa je inicijativa za besplatni obrok za svu djecu u školi. Takve akcije omogućavaju djeci koja osjećaju teret siromaštva obitelji da dobiju vrlo konkretnu i nestigmatizirajuću pomoć na način koji čuva njihovo dostojanstvo.

Nužno je uvođenje kontinuiranih i održivih programa prevencije nasilja među vršnjacima u svim okruženjima, uključujući i nasilja u digitalnom okruženju, kroz redovne i izvannastavne programe u osnovnim školama, prilagođene uzrastu i spolu namijenjene SVIM učenicima. Vrijeme je da ponovano aktualiziramo i po doradimo u skladu sa suvremenosti sjajni programa „Stop nasilju u školi“ koji s uspješno provodio  prije više od 10 godina uz podršku UNICEF-a, a zatim zamro u školskom okruženju kad su njegovu održivost trebala preuzeti nadležna državna tijela.

Koji ih problemi najviše muče i kome se najčešće obraćaju po pomoć?

Djeca su istraživanju iskazala da su najmanje zadovoljna školom i drugom djecom u razredu, a zabrinuta su i zbog uvjeta života u obitelji i državi u kojoj žive. Fizičko i verbalno nasilje je barem jednom u mjesec dana doživjelo između trećine i polovice djece ovisno o dobi, dok relacijsko nasilje doživljava otprilike trećina učenika. Ovisno o dobnoj skupini, između 5% i 9% djece izjavljuje da se ne osjeća sigurno na putu do škole, dok 11% učenika šestih razreda smatra da Hrvatska baš nije sigurna zemlja. Uz to, trećina učenika šestih razreda iskazuje da je često zabrinuta u vezi stvari za koje čuju da se događaju u Hrvatskoj. Nadalje, unatoč visokom zadovoljstvu svojim životnim uvjetima, djeca iskazuju da su često zabrinuta u vezi materijalne situacije u obitelji, što je posebno uočljivo u najmlađoj skupini gdje je to izjavilo 42% djece.

Unatoč tome, djeca se najviše pouzdaju u pomoć članova obitelji ukoliko imaju neki problem ili poteškoću, a većina (od 76% do 94% ovisno o dobnoj skupini) ih smatra i da će im netko od učitelja/nastavnika pomoći ako imaju neki problem u školi. U školskom kontekstu se zadovoljstvo smanjuje s dobi, i kada se radi o nastavnicima i kada se radi o drugoj djeci iz razreda.

Postoje li slična prethodna istraživanja, koliko su se stvari promijenile?

Ovakvo opsežno istraživanje subjektivne dobrobiti djece koje je provedeno u okviru velikog međunarodnog projekta prvo je takve vrste provedeno u Hrvatskoj. Ovaj treći istraživački val u kojem je sudjelovala i Hrvatska je obuhvatio više od 100 000 djece, a po našem saznanju je uz Međunarodno istraživanje o zdravstvenom ponašanju učenika (HBSC) te Međunarodno istraživanje o znanju i vještinama učenika (PISA) jedno od najopsežnijih istraživanja provedenih s djecom obzirom na broj uključene djece koja su sudjelovala u istraživanju.

Što kažu slična svjetska istraživanja?

Spomenuta međunarodna istraživanja (HBSC i PISA) su uključile po nekoliko pitanja o subjektivnoj dobrobiti u nedavnim valovima. Međutim, međunarodno istraživanje Children's Worlds koje se provodi od 2009 godine je jedino opsežno komparativno istraživanje na svjetskoj razini koje se bavi isključivo subjektivnom dimenzijom dječje dobrobiti i zapravo pokušava odgovoriti na ključno pitanje kako se osjeća dijete u različitim situacijama i kontekstima kroz djetetovu percepciju vlastite dobrobiti. Potrebno je naglasiti da su dosadašnja komparativna istraživanja subjektivne dobrobiti s odraslima pokazivala velike razlike među nacijama i kulturama, što sugerira da različite životne okolnosti mogu značajno utjecati na subjektivnu dobrobit te to predstavlja dodatni izazov i prilikom provođenja međunarodnih komparativnih istraživanja s djecom. No uvid u međunarodno usporedive podatke koji ukazuju na sličnosti i razlike u subjektivnoj dobrobiti djece iz različitih zemalja izuzetno su značajni upravo za identificiranje snaga i slabosti u svakoj pojedinoj zemlji, s ciljem razvijanja prikladnih usluga koje odgovaraju na različite identificirane potrebe. Ovi podaci su ključni prilikom planiranja i uvođenja smjernica za poboljšanje kvalitete života i dobrobiti djece u državama u kojima žive.

Izljevi bijesa kod djece: Što bi trebali, a što nikako ne smijete raditi kada dođe do tantruma

Kako pomoći djeci, roditelji i društvo, da im djetinjstvo bude ispunjeno i sretno?

Za ispunjeno djetinjstvo potrebna je briga i ljubav bližnjih, ponajprije roditelja, zatim učitelja i odgajatelja te dobri odnosi s drugom djecom. Također je potrebno stjecanje novih iskustava i razvoj kompetencija kroz igru i učenje. To mogu pridonijeti različite programi podrške roditeljstvu kao što je npr. program „Rastimo zajedno“ namjenom roditeljima. Podrška i poštovanje učiteljima koji kroz školu pružaju „sigurnu mrežu“ mnogim učenicima u teškim i kriznim vremenima kao što je razdoblje COVID pandemije, te programe usmjerene na vršnjačku solidarnosti i suradnje. 

Sretno djetinjstvo ne znači da su djeca uvijek sretna već da znaju uživati u životu, ali i nosit se sa širokim rasponom emocija  od tuge, straha, boli, patnje i razočaranje.

Tu unutarnju snagu svima nama, pa tako i djeci pruža dobro mentalno zdravlje kao  stanje dobrobiti u kojem dijete ostvaruje svoje potencijale i može se nositi normalnim stresovima života, može raditi i učiti, osjećati se produktivno i korisno, biti  brižno prema svojim vršnjacima i drugim osobama u svom okruženju, pridonositi svojoj zajednici. Ovo, ali i neka naša ranija istraživanja u kojima su sudjelovali nešto starija djeca a koja su pokazala visku razinu depresivnosti i anksioznosti djece,  su jasno ukazala da je nužno uvođenje sustave brige za mentalno zdravlje djece i to najkasnije od 5. razreda osnovne škole vodeći računa  o rodnim razlikama i specifičnim potrebama djevojčica i djevojaka, dječaka i mladića. Razdoblje COVID-19 pandemije je dodatno naglasilo potrebu za sustavnim pristupom mentalnom zdravlju djece koje je dodatno ugroženo u razdoblju produljene krize neizvjesne duljine trajanja a koje je značajno poljuljao živote djece i njihovih roditelja, ali i zaštitne kapacitete škole i ostalih značajnih mreža podrške. U ovom razdoblju smo se bolno suočili s tim koliko nedostaje u Hrvatskoj kvalitetna strategija za brigu o mentalnom zdravlju i djece i odraslih.

Foto: Shutterstock

Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Studijski centar socijalnog rada 

 Prati nas na Viber Public Chatu!