Problemi darovitog djeteta u odnosu s vršnjacima

dijete, skola, ucenje, zadaca, djevojcica

Svrstavanje darovitog djeteta u određenu "ladicu" daje osnovu za stav okoline prema njemu. Može se dogoditi da etiketa "darovit" utječe na promjenu stava darovitog djeteta prema okolini i prema sebi. S druge strane i prijatelji darovitog djeteta također nose etiketu "prosječnog” te oni mogu razviti otpor prema drugačijem.

Definicija darovitosti nije jednoznačna te postoji mnogo različitih interpretacija i definicija tog pojma. Najopćenitija bi obuhvatila darovitost kao neobičnost, iznimnost ponašanja koja se ogleda u kvalitetnijem, boljem, značajnijem rezultatu ili produktu nego što ga postižu ostali pojedinci sa sličnim karakteristikama. Darovita djeca su ona koja imaju natprosječne sposobnosti i koja su izuzetno uspješna u jednom ili više područja: opće intelektualne sposobnosti, specifične akademske vještine, kreativno ili produktivno mišljenje, sposobnost rukovođenja, umjetnost i psihomotorne sposobnosti.

Otpor prema drugačijem

Etiketiranje darovitog djeteta u školi obično je popratna posljedica identifikacije, jer se upravo identifikacijom pojedinca svrstava u jednu kategoriju stereotipnih karakteristika. To svrstavanje darovitog djeteta u određenu "ladicu" zapravo daje osnovu za stav okoline prema njemu, što ostavlja posljedice i na njegov razvoj. Naime, može se dogoditi da etiketa "darovit" utječe na promjenu stava darovitog djeteta prema okolini i prema sebi. S druge strane i vršnjaci i prijatelji identificiranog darovitog djeteta također nose etiketu "prosječnog“ te oni stoga mogu razviti otpor prema drugačijem. Upravo je zbog toga moguće da njihovi odnosi postanu lošiji te da društvo socijalno izolira darovito dijete.

Uz sve već navedeno, činjenica jest i da darovita djeca kognitivnim razvojem premašuju drugu djecu iste kronološke dobi, pa teško pronalaze prijatelje među vršnjacima u svom razredu. Zbog toga se može dogoditi da potraže društvo starije djece i odraslih, ali ih starija djeca koja su naprednija u socijalnom razvoju često ne prihvaćaju. U tom slučaju darovito dijete može imati osjećaj nepripadnosti, što svakako dalje utječe i na njegovo samopouzdanje.

Darovita djeca sklona su introspekciji i njihova slika o sebi je jako osjetljiva. Kao što smo već ranije spomenuli, etiketiranje darovitog djeteta jedan je od faktora koji može poremetiti njegovu sliku o sebi. Do toga dolazi zbog povećanih očekivanja okoline i samog djeteta da u svemu bude najbolje, da nikad ne pogriješi, da uvijek sve zna. Kako takva očekivanja nisu realna, nemogućnost njihova ostvarenja mogu rezultirati djetetovim osjećajem neuspjeha i gubitkom samopoštovanja.

Samopouzdanje je ključno

Na kraju, važno je još spomenuti da su rezultati istraživanja pokazali da pojedinci koji posjeduju realne potencijale i izrazite sposobnosti ali se ne percipiraju tako, vjerojatno neće uspjeti ostvariti svoje potencijale upravo zbog negativnog samopoimanja. Ako uzmemo u obzir da neuspjeh darovite djeca koja funkcioniraju ispod svojih mogućnosti proizlazi iz manjka samopouzdanja, negativne slike o sebi te gubitka samopoštovanja, zaključit ćemo kako je u radu s darovitom djecom izuzetno bitno jačati njihovo samopouzdanje i poučiti ih vještinama koje im u tome pomažu. Njihovo samopouzdanje ključno je i za odnose s vršnjacima i povezano sa svim segmentima njihovog cjelokupnog funkcioniranja.

Samopouzdanje se nažalost (ili sreću) ne može kupiti, ali se zato može naučiti kako voljeti i cijeniti sebe. Ako pomognete svom darovitom djetetu da na sebe gleda kao na vrijedno, voljeno biće te mu pružate razumijevanje, podršku i poštovanje unutar obitelji svakako mu dajete dobre temelje za uspješan razvoj.

Autorica teksta:


Kristina Bačkonja, dipl. psiholog
i NLP trener

Centar Proventus (www.centarproventus.hr)

 Prati nas na Viber Public Chatu!