Je li vrijeme koronavirusa i vrijeme za odvikavanje od bureka i slanaca?

Shutterstock 147027224

Ovaj članak ima za cilj otvoriti oči svima nama i potaknuti nas na razmišljanje zašto i zbog čega se hranimo onako kako se hranimo.

Osim toga možda dobijemo i odgovor zašto u Hrvatskoj 30 posto školske djece i 57,4 posto odraslih osoba ima prekomjernu tjelesnu masu ili je pretila (CroCROSI, 2015., 2016; EHIS).

Prođemo li jednom od glavnih ulica hrvatske metropole možemo osjetiti miris pekarnica svakih 200 do 300 metara. Zanimljivo je da u svako doba dana, a posebno u vrijeme pauze za ručak, pekarnice postaju najposjećenije mjesto u gradu. I sama sam se u to uvjerila. Promatrala sam kako ljudi nestrpljivo čekaju u redu razmišljajući koliko će čega uzeti.

Ponekad, stojeći u redu propinju se na prste kako bi mogli vidjeti što je sve u ponudi. Pitanja poput hoće li biti malo samo jedan burek i palačinke sa sirom ili možda kad već kupuju bilo bi dobro uzeti i jedan slanac jer, evo i jutros su bez doručka odjurili na posao. Na ova pitanja koja se motaju po glavi kupaca, nadoveže se i niz pitanja prodavačica koje ljubazno nude neko gazirano piće uz “obrok”.

Zabrinjavajuće je što je ovaj trend postao skoro upisan u genetski kod hrvatskog naroda. Ovaj pristup prehrani postao je zajednički svim dobnim skupinama: starijima, odraslima, mladima pa i djeci.

Na izlazu iz pekarnice nerijetko možete vidjeti ljude kako izlaze s dvije ili tri vrećice u ruci, nestrpljivo otvaraju svoj “obrok” i počinju jesti hodajući. Imaju još samo 15 minuta pauze, jer prvih 15 su čekali u redu i razmišljali koju kombinaciju jela izabrati. U ovim preostalim minutama stignu po putu do radnog mjesta to sve na brzinu ubaciti u sebe. Ako slučajno ne stignu sve to pojesti, nije problem, dovršit će to na radnom mjestu ispred računala. Isti scenariji nije rijedak ni kod djece koja na odlasku iz škole hodajući ulicom jedu možda svoj prvi “obrok”.

Naše ponašanje i izbori hrane određeni su ne samo našim navikama, već i vanjskim faktorima poput prostora i ljudi koji nas okružuju.

Pogledala sam i sami prostor pekarnice i uvjerila se da i on uvelike potiče razmišljanje koliko čega kupiti. Gužva, ljudi u redu, proizvodi u izobilju, miris i boje pekarskih proizvoda cijelo vrijeme kao da hipnotiziraju mozak kupaca. Često je to popračeno zvukovima praznih i pregladnjelih želudaca koji će se s pekarskim tijestom na trenutak utišati. U prostoru se nalazi i nekoliko stolova sa sjedećim mjestima. Izgleda kao da im je glavna uloga uvjeriti osobu da stvarno jede obrok- doručak/ ručak. Možeš sjesti i uzeti pribor.

I kako sada prosječnom pojedincu izbaciti iz glave taj ukusni masni burek. Kako mu izbaciti iz glave da količina jela nije primarna stvar, već da je to kvaliteta?
Je li dosta isprika da je zdrava hrana skupa, nedostupna i zahtjeva puno vremena?!

Trebamo li sami sebi priznati da imamo krivi i nepravilan pristup hrani, posljedično i prema samima sebi te da nas to vodi do sve više pretile djece i odraslih čiju težinu će za par godina nositi zdravstveni sustav koji je, nažalost, već ionako na klimavim nogama?!

Možda je baš ovo vrijeme, kada nas nevidljivi neprijatelj COVID-19 stavlja u karantenu, pravo vrijeme za promjenu odnosa prema samima sebi. Nudi nam se mogućnost da iz ove izvanredne situacije naučimo nešto novo. To bi moglo biti upravo ovo: kako naša prehrana utječe naše zdravlje, tjelesno i mentalno.

U mentalno zdravlje ubrajaju se emocionalna stanja i osjećaji koji utječu na imunitet pa tako primjerice strah, anksioznost i stres imaju negativan utjecaj i posljedično organizam postaje skloniji obolijevanju.

Suprotno tome, pozitivne emocije doprinose jačanju imuniteta.

Sigurno je da hrana iz „najposjećenijeg mjesta u gradu“ nije najbolji izbor za nahraniti pozitivne emocije i samim tim za ojačati imunitet s obzirom da ta hrana ne sadrži nutritivno bogate sastojke. Uz nekoliko praktičnih savjeta možemo ovo vrijeme iskoristiti za osobni rast i poboljšanje kako tjelesnog tako i mentalnog zdravlja. Ne zaboravimo da je hrana osnova svakodnevnog života, pokretač tijela i uma. Prilikom izbora namirnica čitajte etikete pazeći na udio šećera i soli: mnoge namirnice ih sadrže, a da to ni ne znamo. Pazite na količinu hrane i veličinu porcija koje jedete. Birajte sezonsko voće i povrće. Usmjerite pažnju na okuse, mirise i boju hrane onda vam neće biti potreban pretrpani tanjur. Zamijenite gazirane i slatke sokove vodom ili prirodnim čajevima.

I ono najvažnije, nakon jela umjesto „baš sam se najeo/ prejeo“ govorite o tome je li jelo ukusno i kako se osjećate.

Sljedeći put prije nego krenete prema „najposjećenijem mjestu u gradu“, imajte na umu da svakim zalogajem utječete na svoje psihofizičko zdravlje.

Foto: Shutterstock

 Prati nas na Viber Public Chatu!