Zbog čega nastaju problemi kakve ima naš par iz priče?
Igor i Maja su par s već dužim stažem. U početku veze su bili jako zaljubljeni, voljeli su provoditi vrijeme jedno s drugim. No, kako su godine odmicale tako je i strast splašnjavala. Svakodnevne obaveze i nedostatak vremena uvukle su se u njihov život. Maja se tijekom godina udebljala i bila je uvjerena da svom partneru više nije privlačna. Zato je toliko vremena provodio s društvom a sve manje s njom… Kućanske obaveze pale su samo na nju. Nikada joj nije pomagao i imala je osjećaj da mu služi isključivo kao kućna pomoćnica. Nekada je i imao neuspjele pokušaje pomoći, ali sada više ni to. Jednostavno mu nije stalo.
Igor je pak primjetio da ga Maja sve više odbija. Volio ju je i teško mu je padalo njezino odbijanje. Odbijala ga je čak i po pitanju kućanskih poslova: sve što bi napravio nije bilo dovoljno dobro. Ili je popravljala iza njega ili bi lagano frknula nosom. Puno češće ne bi ni primijetila da je nešto napravio. S vremenom je odustao. Mislio je da je bolje da ne radi ništa nego da je stalno razočarava. Sve je više vremena počeo provoditi sa svojim dečkima. Kada je bio s njima, imao je osjećaj da je opet onaj Igor s 20 i nešto godina, s curom koja ga voli najviše na svijetu i koja jedva čeka da dođe kući. Tako je lakše podnosio usamljenost i bolnu realnost.
Zbog čega nastaju problemi kakve ima naš par iz priče?
Kako je moguće da dvoje ljudi koji žive skupa dopuste da ih svakodnevnica udalji? Kao objektivni promatrači možemo zaključiti da glavni uzrok njihovim problemima leži u nekomunikaciji a ne u tome da se ovaj par zapravo ne voli.
Da su samo izgovorili sve ono što im je prolazilo kroz glavu, izbjegli bi velik dio zamjeranja, iskrivljanja međusobnih postupaka. Da je samo ona njemu rekla da je nezadovoljna svojim tijelom i da se boji da mu više nije privlačna… Da je samo on njoj rekao kako je voli takvu kakva je i da taj višak kila nije ni percipirao, da je mislio da ga odbija jer joj nije stalo… Da je samo…
Iako kao objektivni promatrači jasno možemo vidjeti gdje je problem između dvoje ljudi, kada smo sami u toj poziciji nekako se dogodi da sve to ne vidimo. I ponašamo se baš kao par iz priče.
Cijeli tjedan se seksala dvaput dnevno i evo što joj se dogodilo!
Suživot s drugom osobom u većini slučajeva zahtjeva određene kompromise
Čak i kada smo slični, opet smo po nekim karakteristikama drugačiji. Npr. netko nikako ne može podnijeti da stvari nisu na svom mjestu, dok netko ne bi primjetio nered ni da mu pane na glavu; netko jako voli druženja s većim brojem ljudi,a netko preferira da se povuče u svoj mirni kutak s partnerom… Sve te razlike mogu biti okidač za velike nesporazume i ljutnju. Ako ne kažemo drugoj osobi što nas smeta, što preferiramo (ili ne) – kako onda možemo očekivati da će nas druga osoba razumjeti i učiniti kompromis? Dok nešto ne izgovorimo, sve naše želje i potrebe nalaze se samo u našoj glavi. I nitko (ali baš nitko) ih ne može pročitati. Čak ni ako ga „smrknuto“ gledamo kada mirne duše odlazi na spavanje a nije počistio nered iz dnevne sobe.
Iz vlastitog iskustva ali i iz iskustva prijatelja, poznanika pa i klijenata, nebrojeno mnogo puta sam došla do zaključka kako nas krive pretpostavke i podrazumijevanje vode u potpuno krivom smjeru u odnosu s drugom osobom. Najslikovitiji prikaz toga leži u jednoj priči gdje je žena godinama jela sredinu kruha misleći da se tako žrtvuje za supruga jer on obožava koricu. S druge strane, suprug je godinama jeo koricu kruha čvrsto uvjeren da njegova supruga voli sredinu. I tako su funkcionirali sve do 70. – i neke godine dok nisu počeli pričati. Onda je konačno muž dobio svoju sredinu a žena koricu. A mogli su svih 40 godina prije jesti ono što su zapravo željeli jesti.
Evo kako vas vježbanje čini boljim ljubavnicima!
U odnose uvijek treba ulagati. Posvetiti vrijeme, razveseliti i iznenaditi sitnicom, govoriti i pokazivati nekome da ga voliš i da ti je stalo – iako podrazumijevamo da ta osoba sve to već zna. Ulaganje u odnos nikada ne prestaje. Kao što ne prestajemo voditi brigu o vlastitoj higijeni, tako je dio higijene jednog odnosa i ulaganje u njega.
Vaš partner ne može znati o čemu razmišljate ni kako se osjećate
Ako sam ljuta na partnera jer je sav teret kućanskih poslova na meni, a ne kažem mu to ili ne zatražim pomoć – kako mogu očekivati da će on znati što me muči i što želim? Ljudi nisu zločesti već jednostavno ne mogu čitati finu mimiku našeg lica i nijansirane promjene u tonu glasa. Partner može pretpostavljati – no hoće li njegova pretpostavka biti točna? Vrlo vjerojatno neće. Ako samo kritiziramo partnera jer: nije oprao posuđe, bacio smeće, pokupio čarape itd. – kako onda taj partner može znati da ga volimo? Iz svih tih kritika to nikako nije mogao zaključiti.
Recept za sreću je vrlo jednostavan: sve ono što bi sami željeli doživjeti od svog partnera trebamo pružiti i njemu. A sve ono što nam nedostaje od partnera trebamo tražiti. Trebamo komunicirati. Nije tako teško, zar ne?
Foto: Shutterstock
