Sindrom izgaranja na poslu

Stres, posao

Prema Međunarodnoj statističkoj klasifikaciji bolesti i povezanih mentalnih problema, ICD-10, sindrom izgaranja se definira kao stanje vitalne iscrpljenosti. Istraživanja su pokazala kako su ljudi koji se dovedu u to stanje iznimno ambiciozni, nestrpljivi, imaju potrebu za uspjehom na visokom nivou i natjecateljski su nastrojeni.

Tri je ujutro. Opet sam se probudila. Znam da mi to neće biti dovoljno sna i da ću opet piti pretjeranu količinu kofeina. Ipak, odmah mi se počnu vrtiti misli vezani za posao. Što sve trebam danas napraviti, koje klijente imam danas, kako da najbolje napravim posao. Ne, nije sada vrijeme za razmišljanje o klijentima. Moram spavati, biti odmorna, ne biti opterećena. Pokušavam usporiti disanje slušajući kako duboko spava suprug pored mene. Ne pomaže mi. I dalje mislim o klijentima.

Nešto mi je genijalno palo na pamet! Moram se toga sjetiti ujutro, jer ako se sada ustanem, neću moći zaspati puno duže. Kako volim svoj posao! Uživam zabavljajući se mislima, ali znam da moram spavati, znam da moram prestati razmišljati o poslu. Ponovno duboko dišem. Čujem kako netko pušta vodu u potpuno uspavanoj zgradi. O, ne, opet sam predugo budna, već je zora. Moram spavati, moram spavati. Prestani razmišljati, prestani razmišljati. Samo diši.

Sindrom izgaranja se prema Međunarodnoj statističkoj klasifikaciji bolesti i povezanih mentalnih problema, ICD-10, definira kao stanje vitalne iscrpljenosti. Istraživanja su pokazala da su ljudi koji se dovedu u to stanje iznimno ambiciozni, imaju potrebu za uspjehom na visokom nivou, nestrpljivi su, natjecateljski nastrojeni, često negativno kritički nastrojeni te imaju osjećaj da je sve hitno, odnosno da se sve treba odmah riješiti. Ujedno, teško im se opuštati te nemaju slobodne aktivnosti.

Psiholozi Herbert Freudenberger i Gail North razvrstali su proces sindroma izgaranja u 12 faza koje ne moraju nužno ići tim redoslijedom te ako ne postoje ove faze, ne znači da osoba nema sindrom izgaranja.

  1. Kompulzivno samo-ostvarivanje
    Često se javlja na početku karijere s naglašenom željom osobe da se dokaže na poslu. Želja se pretvara u kompulziju, opsesiju.
  2. Raditi više, jače, bolje
    Budući da se ima potrebu dokazati ili uklopiti u firmu koja im ne odgovara, osoba razvije visoka osobna očekivanja. Zbog toga, ima tendenciju fokusirati se isključivo na posao, radeći više nego što je to potrebno, te osoba može postati opsjednuta da čini sve sama. Ako je u tome uspješna, zaključit će da je nezamjenjiva budući da može raditi toliko puno bez pomoći drugih.
  3. Zanemarivanje svojih potreba
    Budući da je toliko posvećena poslu, osoba nema niti vremena niti energije posvetiti se bilo čemu drugom. Prijatelji, obitelj, jelo, spavanje, postaju nebitni i nevažni, budući da to vrijeme može posvetiti poslu.
  4. Preusmjeravanje problema
    Sada, kada je osoba postala svjesna da ono što čini nije loše, nije sposobna uočiti uzrok problema. To može dovesti do krize. Odnosno, mogu se početi pojavljivati prvi fizički siptomi.
  5. Promjena vrijednosti
    U ovoj fazi, osoba se može udaljiti od drugih. Tako izbjegava sukobe, niječe svoje bazične fizičke potrebe. Također, počinje mijenjati sustav vrijednosti. Posao joj crpi svu energiju koja joj je preostala, ne ostavljajući niti energiju niti vrijeme za prijatelje ili hobije.
  6. Nijekanje novih problema
    Osoba postaje netolerantna. Ne voli biti u društvu te izbjegava socijalne kontakte. Ako ih ima, postane nepodnošljiva drugima. Osoba može početi kriviti nedostatak vremena i obim posla kao izvore svojih problema, umjesto da postane svjesna vlastite promjene.
  7. Povlačenje
    Socijalni kontakt osobe sa sindromom izgaranja sada je na minimumu te kreće prema izolaciji. Osoba može početi koristiti alkohol ili drogu kao izvor opuštanja. Može se osjećati bez nade ili cilja.
  8. Očite promjene u ponašanju
    Kolege, članovi obitelji, prijatelji i drugi ljudi sada ne mogu više ne primijetiti promjene u ponašanju osobe.
  9. Depersonalizacija
    Budući da je osoba sada izgubila kontakt sa samom sobom, moguće je da više ne vidi sebe ili druge kao vrijedna bića. Također, osoba potpuno gubi kontakt sa svojim osobnim potrebama. Vide samo sadašnji trenutak, te se život osobe pretvorio u seriju mehaničkih izvedbi.
  10. Unutarnja praznina
    Osjećaju se prazni iznutra. Da bi prevladali taj osjećaj počinju pretjerivati u jelu, alkoholu, seksu, drogi.
  11. Depresija
    Sindrom izgaranja može uključivati depresiju. U tom slučaju osoba je iscrpljena, bez nade, ravnodušna, vjeruje da nema razloga za življenjem te su vidljivi drugi tipični depresivni simptomi.
  12. Sindrom izgorenosti
    Osoba se fizički i emocionalno slomi te bi trebala tražiti hitnu medicinsku pomoć.

Kao što je spomenuto u gore navedenim fazama, sindrom izgaranja se povezuje s fizičkim bolestima (povišeni hormoni stresa, srčane bolesti, problemi cirkulacije) i mentalnim, odnosno psihičkim bolestima (depresija, iritabilnost, panični napadaji). Ujedno, može se pojaviti poremećaj spavanja, pad imuniteta, gubitak apetita ili želje za seksom.

U skladu s navedenim, sindrom izgaranja možemo izbjeći tako da smo svjesni razloga zašto smo se do toga doveli. Trebamo biti svjesni naše snažne ambicioznosti i svega povezanog s time te isto svjesno odlučiti prilagoditi ponašanje da bude zdravo za nas. To bi konkretno značilo da si dozvolimo slobodno vrijeme, da si dozvolimo opuštanje i da se bavimo stvarima nevezanim za posao. To najjednostavnije možemo učiniti tako da razmislimo koje još aktivnosti volimo i u kojima smo barem nekada uživali te donesemo odluku da ćemo se istim početi baviti. Primjerice, volimo li se baviti sportom, tada je prvi korak pronaći vrijeme kada ćemo se baviti njime.

Svima nam je dobro poznato da nađemo vrijeme za ono što želimo imati kao i to da postoje vrlo uspješni poslovni ljudi koji se bave nekom drugom aktivnosti osim samog posla. Što dovodi do zaključka da je stvar odluke za promjenom načina življenja prvi korak. Nadalje, pravo i istinsko posvećivanje obitelji kada smo s njima je također jedan od načina da skrenemo svoje misli s posla.

Ako si ne uspijevamo sami pomoći, najbolje je uputiti se psihoterapeutu. Psihoterapeut može pomoći osobi da postavi svoj cilj te da donese potrebne odluke, otpusti svoja ograničavajuća uvjerenja da primjerice neće biti dovoljno uspješan ako ne radi tim intenzitetom koji ga ujedno dovodi do sindroma izgaranja.

Autorica teksta:

k
Tatjana Gjurković
, dipl. psiholog
certificirani terapeut igrom
Centar Proventus (www.centarproventus.hr)
www.terapijaigrom.hr

 Prati nas na Viber Public Chatu!