Jeste li ikada bili loše raspoloženi? Jeste li ikada osjećali da je samo vama tako? Ili dobili prešutnu poruku društva da se ne bi trebali osjećati tako? Da bi trebali biti raspoloženi, sretni?
U zadnje vrijeme imam osjećaj da se sve više šalje poruka kako nije ok biti loše. Sniženo raspoloženje nigdje nije dobrodošlo te kada se osjećamo loše dodatni pritisak je pokušaj prikazivanja da smo zapravo dobro.
Čak i u ekstremnim situacijama gdje osoba izgubi nekoga bliskog, ljudi pokazuju empatiju određeno vrijeme a nakon jednog kratkog perioda očekuju potpunu rekuperaciju osobe koja je doživjela gubitak i čak se čude kada i nakon godinu dana osoba još uvijek pati. I na koncu se pitamo – što je zapravo normalno?
Filtrirane informacije na društvenim mrežama
Iz iskustva u radu s mladima rekla bih da je veliki broj njih jako usamljen upravo zbog činjenice što su na društvenim mrežama životi njihovih prijatelja prikazani kao idealni. Profile krase slike veselih i nasmijanih mladih ljudi koji se dobro provode, uživaju u životu, nemaju problema… No je li takva i realnost? U većini slučajeva nije. Ali na njihovim profilima nalaze se filtrirane informacije i slika kakvu bi željeli da drugi imaju o njima. Bez obzira je li ona istinita ili ne. No ako konstantno gledaju te filtrirane informacije, mladi počnu misliti da je to zaista tako. I da je samo njima loše. Da su samo oni loše, tužni, usamljeni… I vrlo brzo nakon toga dolazi osjećaj krivnje jer si ne mogu sami pomoći, jer se jednostavno ne mogu prebaciti kao i svi drugi u dobro raspoloženje.
(Ne)ispravni ljudi – tko su oni?
Rekla bih da je u zapadnoj kulturi izražena poruka da moramo biti dobro. Zapravo ne dobro već odlično. Brojne knjige o samopomoći daju vrlo konkretne savjete kako si pomoći; nude instant rješenja za naše probleme. Nebrojeno puta sam čula kako je dovoljno samo pozitivno misliti i sve će biti dobro. I iako se jednim djelom slažem s tim da naše misli itekako utječu na naše stanje i da je s tim istim stanjem moguće upravljati baš putem usmjeravanja misli, opet bih se vratila na to da svaki novčić ima dvije strane.
Neugodne emocije…
Druga strana novčića je da u pojedinim situacijama te dobre misli ne pomažu. Osobi s kliničkom depresijom savjet da „pozitivno misli“ može biti kontraproduktivan i odvesti je u još gore stanje. Da pozitivne misli u svakoj situaciji pomažu vjerojatno nitko ne bi imao problema i moja struka bi u potpunosti izumrla.
Nadalje, je li to što se nekada osjećamo loše uvijek loše? Trebamo li vlastite emocije svesti samo na one ugodne a one neugodne poput tuge, ljutnje, straha u potpunosti izbaciti? Ako ste na trenutak pomislili da bi to bilo dobro, nadam se da vas je taj trenutak brzo prošao.
Činjenica je da svaka emocija ima svoju ulogu i šalje nam određenu poruku. Primjerice, kada smo u strahu i naše tijelo reagira na način da nas sprema na „bori se ili bježi“ reakciju. Kada nismo u strahu toga nema.
Nije li vam baš taj strah sa svojim „bori se ili bježi“ koristio u brojnim situacijama? Da smo prelazaći zebru dok na nas nailazi jureći automobil osjećali veselje a ne strah ne bi ni bilo adekvatne reakcije (bijeg – osim ako niste brzinski procijenili da se možete boriti s autom). I posljedice bi bilo prilično loše za nas.
Nedostatak komunikacije – ponašanje koje vodi kraju veze
Ista stvar je i s tugom. I tuga nosi određenu poruku a uslijed gubitka bliskih ljudi ujedno nam daje i vremena da se priviknemo na taj gubitak – za što je potrebno puno više vremena od mjesec dana. Tuga je tu da pokaže drugima da nam treba podrška: ako nismo tužni, nećemo ni dobiti priliku za podršku.
Loše raspoloženje uslijed pojedinih situacija u životu govori nam s čim nismo zadovoljni, što bi eventualno trebali promijeniti, što nas muči… To su sve vrijedne povratne informacije koje zaista ne treba ignorirati. I zbog svega toga je posve prihvatljivo nekada osjećati se loše. Imate potpuno pravo na to.
Da, treba potražiti podršku i pokušati si pomoći. I da, ok je uzeti vrijeme za to i reći sebi da smijete imati loš dan. Da ne morate stalno biti sretni, raspoloženi, dobre volje.
Ako se loše osjećati duže vrijeme, ako vam baš ništa ne pomaže i nemate volju niti započeti dan tada je neophodno potražiti stručnu pomoć. Kao i emocije, imaju i stručnjaci svoju svrhu.
Foto: Shutterstock
