Što se događa u glavi osobe koja pomišlja na samoubojstvo? I kako prepoznati 'poziv u pomoć'

tuga

Jeste li znali da je mentalno zdravlje naše nacije već ozbiljno narušeno što pokazuju i rezultati istraživanja te da je suicid treći vodeći uzrok smrti kod adolescenata? Nažalost, podaci su porazni.

Prema podacima Hrvatskog zavoda za statistiku, u Hrvatskoj svakog dana u prosjeku suicid počini otprilike dvoje ljudi, što na godišnjoj razini iznosi oko 700 osoba, odnosno posljednjih godina taj broj varira od 600 do 700 osoba godišnje.

Svjetski dan prevencije samoubojstava obilježava se svake godine 10. rujna na inicijativu Međunarodnog udruženja za prevenciju samoubojstava (engl. International Association for Suicide Prevention – IASP) i u suradnji sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom u cilju podizanja svjesnosti o potrebi i obvezi aktivnosti na prevenciji samoubojstava na globalnoj razini.

Svima je jasno da ne postoji jednostavan i lagan način na koji se može govoriti o ovoj teškoj i zahtjevnoj temi, ali struka također ističe kako je šutnja pogrešan izbor. Zato smo o ovom velikom problemu i mogućim načinima smanjivanja stope smrtnosti razgovarali sa stručnjakinjom, profesoricom psihologije i mentalnom trenericom Anom Čerenšek.

Postoje li saznanja da su i osobe oboljele od nekih teških bolesti, koje ne moraju imati veze s mentalnim zdravljem, rizična skupina kada su u pitanju samoubojstva?

Čak 90% slučajeva suicida povezuje se s mentalnim poteškoćama, odnosno poremećajima. Preostalih 10% može se povezati s teškim neizlječivim bolestima, kroničnom boli, Chronovom bolesti i sličnim težim poteškoćama koje također posljedično najčešće ozbiljno narušavaju mentalno zdravlje bolesnika. Takve skupine ljudi bi svakako trebale imati adekvatnu i stručnu psihološku podršku kao i podršku članova obitelji i prijatelja kako bi se smanjila vjerojatnost da posegnu za onim što smatraju “rješenjem”. Nažalost, moramo zaključiti da i u tih 10% preostalih ljudi mnogi vjerojatno imaju neke mentalne poteškoće koje nisu dijagnosticirane prije samog čina.

Zna li se kakvi su „karakteri“ skloniji samoubojstvu?

Postoje neka istraživanja koja kažu da impulzivnost, perfekcionizam i narcističke crte ličnosti mogu biti faktori rizika za pojedinca. Ipak, ako govorimo o crtama ličnosti, ne možemo reći da su određene dimenzije ličnosti neodvojivo i jako povezane sa suicidom, odnosno da mogu uzrokovati tako nešto. Na sreću, radi se ipak o relativno malom broju ljudi koji tako nešto odluče, a na žalost to se može dogoditi bilo kome zbog mentalnog oboljenja, teške bolesti u spoju s okolinskim faktorima velikog stresa, egzistencijalne krize ili izostanka prihvaćanja društva.

Javlja li se kod čovjeka jak instinkt za preživljavanje i ljubav prema životu nakon neuspjelog pokušaja samoubojstva?

Da, takve priče koje su vrlo istinite postoje i vrlo je zanimljivo da oni koji te priče pričaju imaju kasnije imaju vrlo izražen instinkt za preživljavanjem i mijenjaju svoje živote u kojima ipak pronalaze smisao. I sama sam imala jedan takav slučaj u svojoj praksi gdje je osoba nakon, na sreću, neuspješnog pokušaja odlučila živjeti i posvetiti se svojoj obitelji i drugima.

Nekad je rješenje problema odmah iza ugla, ali na žalost ne prežive svi svoje pokušaje pa moguća rješenja nikad ne dožive. Rad sa stručnjakom i potraga za smislom doista može pomoći.

Šutnja, durenje, prikrivena ljutnja... Ovo je 7 osobina pasivno agresivne osobe

Trebaju li se ljudi, koji ponekad pomisle kako bi željeli da život za njih završi, ali ne pomišljaju na sam čin, odmah potražiti pomoć?

Takve misli većini ljudi nekad prođu kroz glavu, ali se ne zadržavaju dugo i tako nešto događa se doista rijetko. Ako se takve misli pojavljuju češće i postaju preokupacija pojedinca koji u njima vidi rješenje, vrijeme je da se odmah potraži psihološka pomoć da cijela stvar ne bi eskalirala u ozbiljniji psihološki poremećaj ili pokušaj suicida.

Kako sami možemo prepoznati da nam je potrebna pomoć stručnjaka?

Ako dulje vrijeme imamo simptome depresije (bezvoljnost, tuga, beznađe, razdražljivost, manjak potrebe za kretanjem, gubitak smisla, osjećaj krivnje i bezvrijednosti itd.), svakako nam je potrebna pomoć stručnjaka. Ako je ne zatražimo, moguće je da će simptomi nestati, ali je vrlo vjerojatno da će s vremenom postati sve gori i da ćemo razviti ozbiljniji poremećaj (depresiju), a ona je visok rizični faktor za suicid.

Što znači biti mentalno zdrav?

Mnogi ljudi koji se susreću s egzistencijalnim problemima mogu imati narušeno mentalno zdravlje, ali pitanje je što je bilo prvo – nepovoljna socijalna okolina i izostanak mogućnosti ili slabo mentalno zdravlje. Povezanost postoji, ali ta uzročno-posljedična veza nije baš tako jednostavna. S obzirom na trenutačnu situaciju, mnogi ljudi imaju ugroženu egzistenciju i mnogi (čak polovica ljudi u RH) imaju psihičkih poteškoća koje dijelom mogu biti povezane i s egzistencijalnom problematikom. Biti mentalno zdrav znači biti funkcionalan, ali istovremeno imati osjećaj mentalnog i tjelesnog blagostanja. Samim time, svi smo manje ili više mentalno zdravi.

Zdravlje, pa tako i mentalno zdravlje nije finalna destinacija ili vrh koji osvojimo i onda posjedujemo, već konstantna težnja pojedinca koja je u nekoj mjeri ispunjena, ali uvijek težimo višem i boljem.

Koliko će trenutačna situacija, vezana za pandemiju, utjecati na mentalno zdravlje naših građana?

Mentalno zdravlje naše nacije već je ozbiljno narušeno što pokazuju i rezultati istraživanja u našoj zemlji. Oni koji su imali poteškoće ranije imaju izraženije probleme, a dobar dio ljudi koji nije imao poteškoća sad ih je razvio. Globalno postoje neki rezultati koji govore da je stopa suicida u blagom porastu, ali moram reći da su to tek preliminarni rezultati koji će, nažalost, još rasti u mjesecima koji dolaze kao i mnoge posljedice dugotrajne izolacije i neizvjesnosti. Kako bih izbjegavala imenovanje pojedinih stručnjaka i kompanija, svakako preporučujem korištenje platforme poput mentalnozdravlje.hr koja je otvorena za potrebe svih pojedinaca i koja objedinjava brojne stručnjake, psihologe i terapeute, kineziologe, nutricioniste i mnoge drugi, a sve s jednim ciljem – unapređenjem mentalnog zdravlja. Na istoj platformi postoje brojni članci čiji broj raste iz dana u dan koji mogu biti korisni svima koji se susreću sa psihičkim poteškoćama jer nude konkretne informacije, ali i smjernice. Također, preko navedene platforme možete ostvariti direktan kontakt sa stručnjacima te se s njima povezati. Šteta je učinjena, a sad je vrijeme da se počnemo dizati.

Bojite se napada panike? Psiholozi savjetuju kako reagirati, pomoći, smiriti se...

Što biste savjetovali osobi koja ovo čita i na umu joj je upravo najgore – samoubojstvo…?

Hitno zatražite pomoć i podršku! Zatražite pomoć obitelji i informirajte članove svoje obitelji ili prijatelje o vašim brigama i razmišljanjima. To što se vama događa, ne događa se samo vama, a postoje ljudi koji vam mogu olakšati brige i probleme s kojima se suočavate.

Što biste rekli osobama koje su ostale bez nekog koga su voljele jer je počinio samoubojstvo, kako se nositi s tim?

Samoubojstvo nije nešto što se s lakoćom može predvidjeti ili prevenirati. Nažalost, ti ljudi koji su ga počinili nisu bili u razumnom stanju svijesti i nisu si sami mogli pomoći, kao da nisu bili sasvim svoji. Osjećaj krivnje mogu razumjeti, ali nije opravdan jer oni koji ostaju živi nisu mogli ništa učiniti za one koji su otišli. Savjetovala bih svima da pamte svoje bližnje po onom kakvi su bili i kakvima ih želite pamtiti, a ne po njihovu zadnjem činu ili zadnjim danima. Pokušajte prihvatiti taj čin kao što bi netko drugi morao prihvatiti terminalnu bolest svog bližnjeg. Sjećanja su naša i mi ih biramo i oblikujemo u nekoj mjeri, stoga birajte ona koja nisu okaljana tim činom.

Što treba poduzeti kako bi se stopa smrtnosti kao posljedica samoubojstva u našoj zemlji smanjila?

Ovo je pitanje koje od mene traži da privremeno isključim svoj kritični um i kažem stvari kakve bi trebale i (u ružičastom svijetu) mogle biti. Ljudi bi inače, a posebno u ova teška vremena trebali biti suosjećajniji jedni prema drugima, trebali bi prestati kritizirati ljude i kritizirati samo određena ponašanja, trebali bi sagledati mišljenje drugih kao jednu od opcije iako to nije nužno naša opcija, prihvatiti različitosti i učiti iz njih. Trebali bi više slušati, a manje pričati i kukati, trebali bi manje inzistirati na savršenstvu i usmjeravati se na trud, a ne na rezultat. Bilo bi super kad bi u svom nastupu prema drugima bili blaži i obzirniji, skrbili za druge. Bilo bi lijepo da ljudi slušaju upute, a ne samo sebe, da prepoznaju potrebe drugih i, ako ne mogu pomoći, da pruže podršku u pronalasku rješenja. Za kraj bi trebali više raditi na sebi i na taj način biti bolji model za sve oko sebe.

Koji znakovi upozoravaju 
na samoubojstvo?

Iako je doista teško prepoznati da netko promišlja o suicidu, nekad imamo priliku vidjeti znakove koje nas donekle mogu upozoriti, ali napominjem da to nije uvijek baš tako.

Znakovi koje povezujemo s namjerom suicida su sljedeći:

  • osoba često govori o suicidu i spominje manjak vlastite vrijednosti,
  • ozbiljnija nesanica (insomnia),
  • nemogućnost izlaza i manjak nade,
  • osoba koja naglo gubi interes za stvari koje je do nedavno voljela,
  • osoba koja se rješava nekih stvari i priprema se “za odlazak” iako nikamo ne ide,
  • osoba koja se javlja ljudima s kojima je bila/bio blizak i ima česte nagle promjene raspoloženja te se žali da se osjeća krivo i posramljeno.

Iako se ne radi uvijek o ozbiljnoj namjeri suicida, ako osoba ima više navedenih simptoma, ta osoba svakako ima depresivne tendencije i može je se smatrati rizičnom.

Foto: Shutterstock

 Prati nas na Viber Public Chatu!