Pitanja našim doktorima mogu postaviti samo prijavljeni članovi Ordinacije.

Prijavi se. Nemaš korisnički račun? Učlani se.

Vi pitate, naši liječnici odgovaraju!
Psihološki problemi

Imam 45 godina i super život. Sada sam saznala da sam trudna i nisam spremna, što da radim?

Objavljeno: 11.12.2019.

Imam 45 godina, fakultetski obrazovana, magisterij, zaposlena, dijete od 7 i pol godina, muža, kuća, stan, auto, dakle dobar standard. Zadovoljna sa svojim životom, sportašica, bavim se trčanjem, rekreativno, s ponekom utrkom, u dobroj kondiciji. I gdje je moj problem? S obzirom na godine krenule su mi neke smetnje koje sam pripisala ulasku u klimakterij, no ispostavilo se da sam trudna. Šok, nevjerica. Jednostavno nisam spremna. Ponovo u ovim godinama prolaziti sve ono što sam prošla s prvom trudnoćom, razmišljati o svim rizicima koje sobom nosi trudnoća, moje godine. Test je napravljen, pregled dogovoren za 7 dana, tek je početak. Ne spavam, život mi se okrenuo naopako. Jesam li sebična? Ne znam kako dalje, da li abortirati, da li prihvatiti to što mi život donio? Suprug je u šoku, ne želi još jedno dijete, jednostavno prestao je pričati sa mnom, inače je introvert i na svaki stres u životu tako reagira. Pustim ga, da odradi, par dana, pa onda može razgovarati. Jednostavno se pitam kako dalje, i zašto sada to, kako si pomoći, što odlučiti. Čak onako kukavički razmišljam kada bi se sudbina pobrinula da ode samo.... Što vas pitam, u biti ništa, samo mi treba s nekim podijeliti misli i dobiti nekakvu podršku u ne znam kojem smjeru...

Smješteno u Psihološki problemi

Kad bi u životu sve moglo biti po planu onda bismo si uskratili i mogućnost iznenađenja. Sve bi postalo predvidivo i dosadno, a život je lijep kad nam se dogode predivne stvari kojima se nismo nadali, a i kad uspješno riješimo ono što je na početku izgledalo kao problem. Kad vrijeme prođe čak smo i zahvalni na problemima, jer su nam pomogli da napredujemo i rastemo u svakom smislu. Vidim, neplanirana trudnoća vas je potpuno izbacila iz kolosijeka i  poremetila vam sve ono što ste planirali ili razmišljali o budućnosti. Pitanje je je li vam na dobru stranu poremetila planove ili na lošu. Ne možemo sad znati odgovor na to pitanje već onda kad bi se to dogodilo. 
Prije svega, smirite se. Ionako trenutno ništa ne možete učiniti već samo čekati. Iskoristite to vrijeme za razmišljanje i zamišljanje. Rekli ste da ne trebate savjet već nekog s kim možete podijeliti misli i dobiti podršku. Kako biste lakše pratili svoje misli i na kraju donijeli odluku iza koje ćete stajati evo vam par pitanja za razmišljanje i tuđih iskustava u sličnim situacijama.
Zamislite sebe u prvoj trudnoći da ste onda razmišljali kao danas. Jeste li i tada imali pitanje hoće li s bebom sve biti u redu? Većina trudnica pomisli na to više puta tijekom trudnoće. S redovitim pregledima i testovima možete dobiti poprilično pouzdane informacije o djetetu. Što ste zapravo propustili u svom svakodnevnom životu rođenjem djeteta, odnosno što ste dobili otkad je to malo biće ušlo u vaš život? Zamislite da ste onda odlučili prekinuti trudnoću. Što bi se promijenilo u vašem životu? Bi li iz današnje pozicije bili zakinuti za sve ovo što ste prošli, doživjeli od svog djeteta i sve ovo što ćete tek proživjeti sa svojim djetetom? Vjerojatno sad u sebi govorite: "Da, ali tad sam bila spremna na sve to i to sam htjela." Neki misle da su spremni pa zakažu, a neki misle da su totalno nespremni, misle da će im život stati i da više neće moći raditi sve ono što su htjeli, a onda kad je to dijete došlo na svijet se odjednom stvorila ogromna količina ljubavi i više ništa im nije bilo važno osim fokusa na dijete i obitelj. Nedavno je jedna majka (42g.) dvoje djece rodila treće i došla se ponosno pokazati s njom, a trudnoća joj je počela s "katastrofom". Plakala je dva tjedna i nije željela tu trudnoću. Nakon 2,5 mjeseca je odlučila zadržati dijete i polako se privikavala na novonastalu situaciju. Trudnoće joj nikad nisu bile lagane. Kaže da joj je 9 mj. bilo sasvim dovoljno da počne uživati u trudnoći i da s veseljem očekuje bebu. Sad beba ima 6 mj. i kaže da joj je to najbolja odluka u životu. 
Ne znam kakva vam je bila prva trudnoća. Nisam iz vašeg pisma uspjela shvatiti bojite li se vi svih rizika trudnoće ili vam je težak period kad je beba mala. Uglavnom, ne mora svaka trudnoća biti ista pa tko zna kako će biti ovaj put, a i mala djeca brzo postanu velika. Vrijeme s njima zaista brzo prolazi. Predlažem vam da oboje odete na savjetovanje kod psihologa, ako ne skupa barem vi. Imate dovoljno vremena za odluku, a važno je na kraju da ni za čim ne žalite i da stojite iza svoje odluke.

Slična pitanja