Odgovara:

Kristina Bačkonja, dipl. psiholog

Poštovana čitateljice, iskreno suosjećam zbog cijele situacije u kojoj se nalazite. Sigurno nije lako biti u stranoj državi, bez obitelji i prijatelja u blizini. Postoje razne situacije u životu kada nam se čini da se baš sve okomilo na nas – u tim situacijama je dobro zatražiti pomoć i podršku. Ne znam jeste li o svom problemu razgovarali s ikim bliskim i koliko uopće uspijevate održavati kontakt s prijateljima iz domovine, no ukoliko ovo držite u sebi tada Vam je sigurno još teže. Ja bi Vam savjetovala da zatražite stručnu pomoć – s obzirom da ne znate dobro jezik, stručnu podršku možete dobiti i putem Skype-a iz domovine sa stručnjakom koji govori Vaš jezik. Vjerujem da će Vam takva vrsta podrške biti od značajne pomoći u nošenju sa situacijom u kojoj se nalazite a potom i u reguliranju prehrane. Ono što Vam trenutno može pomoći jest da sami sebi odgovorite na pitanje što Vam ta hrana donosi? Koji osjećaj u tom trenutku zatomljuje a koji izvlači? Pri tome ne mislim na osjećaj koji se javlja nakon što ste se prejeli, već onaj osjećaj koji se javlja kada počnete jesti. Ako Vam hrana pruža ugodu, mir, ispunjenje – tada si odgovorite na pitanje na koji još način možete dobiti tu ugodu a da nije kroz hranu? Postoji li nešto što ste možda voljeli raditi ali ste preseljenjem zapostavili tu aktivnost? Činjenice jest da Vam hrana pruža nešto i da upravo kroz nju pokušavate zadovoljiti tu potrebu. S obzirom da Vam iz zdravstvenih razloga to ne može biti rješenje, neophodno je zadovoljiti tu potrebu na drugi, neštetan način.  Ovo Vam može pomoći da svoj fokus preusmjerite na nešto drugo, da zadovoljite tu potrebu a da to nije kroz hranu, no svakako smatram da Vam je podrška stručnjaka u cijelom ovom procesu neophodna te Vam preporučam da što prije potražite podršku psihologa, psihoterapeuta.