Halo, doktore!

Vi pitate, naši liječnici odgovaraju

info

Prijavite se u svoj račun kako bi mogli postavljati pitanja liječnicima. Nemate korisnički račun? Učlani se.

Postavite pitanje

P: Opterećenost brigama i suicidalne misli

Objavljeno 08.02.2013.

Psihološki problemi

Imam jedno pitanje za vas, pa bih htjela da mi date neki savjet i da mi odgovorite na ovo pitanje. U siječnju 2011. muz mi je zavrsio u bolnici. Imao je mozdani udar gdje mu je pukla glavna arterija u mozgu. Bio je operiran i posle operacije je bio 4 sedmice u bolnici. Kasnije je dosao kuci i ja sam bila u velikom soku sama s 3 djece to svo vrijeme. Pazila sam ga godinu dana kuci, gdje je sve bilo na meni, djeca, brige, oko kuce, oko njega. Proslo je 8 mjeseci i mene je uhvatilo nesto strasno. Pocela sam da se osjecam cudno. Ne smijem ostati sama kod kuce imam strah od toga gdje mi dolaze panicki napadi i od tog straha me je strah da necu izgubiti kontrolu i nanuditi sebi,ne dao bog. Placem cesto ali taj plac traje 5 minuta i opet sam normalna. Isla sam ovdje u Norveskoj kod psihologa koji mi je davao cipralex,al sam prestala s njim jer sam imala uzasne kontraindikacije u pocetku, nisam smjela drzati noz u ruci dolazile bih mi misli kako da sebi naudim (isjecem vene itd) da bih od tog straha bacila noz na pod. I dalje se borim s ovim, ali osjecam kao da sve stoji, nikako da se rijesim ovoga. Ovdje u Norveskoj moras sebi sam pomoci, jer doktori ne zele da te slusaju a kamoli da ti pomognu, zato bih Vas molila da mi pomognete i date savjet sta da uradim. Molim Vas od srca za pomoc. Dijagnozu imam isto sa strane pcos, polucisticke ciste na jajnicima i operirala sam pola stitne zlijezde ali nisam nikakvu terapiju dobila poslije. Ne znam dali to ikakve ima veze sa ovim sto sam Vam napisala. Nadam se da cete mi odgovoriti. S postovanjem!

Očito je da vam pomoć treba, bolest supruga, opterećenost brigom i puno posla oko njega i djece… nije mali problem. Žao mi je da niste ipak ustrajala kod psihijatra i s antidepresivom kojeg ste uzimala. Važno je pitanje koliko dugo ste uzimala taj lijek. Naime, prvi učinci dolaze tek nakon dva do tri tjedna, a puni učinak se vidi tek nakon mjesec – dva redovitog uzimanja. Također niste napisala koje ste nuspojave imala, pa i o tome treba raspraviti (opisanu situaciju straha da ćete si nauditi ne mogu povezati s uzimanjem lijeka koliko općenito s vašim stanjem). A ako je taj lijek stvarno smetao, ima drugih koji mogu pomoći. Ukratko, dobro bi bilo ići redovito na kontrole kod psihijatra. Uz to vam očito treba i podrška, razumijevanje. To ne može riješiti lijek ili specijalist koji s vama provede par minuta u razgovoru (a možda je i problem barijera jezika ili kulture). Tu može pomoći član obitelji, prijatelj ili profesionalac terapeut ili psiholog. Nemojte odustati!