Halo, doktore!

Vi pitate, naši liječnici odgovaraju

info

Prijavite se u svoj račun kako bi mogli postavljati pitanja liječnicima. Nemate korisnički račun? Učlani se.

Postavite pitanje

P: Osjećaj krivnje nas može razdirati do te mjere da prestanemo normalno funkcionirati

Objavljeno 26.11.2018.

Psihološki problemi

Poštovani, imam 58 g i radim u kućnoj njezi kao med sestra. Davno prije više od 18 g dok sam obilazila svoje pacijente, jedno starici sam davala injekcije po uputama, tada sam na stolu na kojem sam pripremala injekcije vidjela par novčanica, uzela sam jednu od 100 kn i stavila u džep mada mi je ta pacijentica pripremila nešto novca za uslugu što je bila njezin običaj. Zadnjih par godina, i nakon toliko dugih godina, počelo me je ta nečasna radnja strašno mučiti, niko za to ne zna niti uočio osim mene same. Zato, počela sam se raspitati o toj gospođi kako bi nju posjetila i nekako ispustila joj na pod 200 kn ali saznala sam da je preminula, pa sam uspjela stupiti u kontakt sa njezinim sinom ali mi je bilo neugodno njemu pričati o tome a on mene svako malo pita nešto u vezi svog zdravlja jer je bolestan. Sad intenzivno razmišljam da njemu ipak priznam i zamolim za oprost i da njemu platim, osjećam da bi me to rasteretilo psihu i savjest. Ali, čega se bojim je to da on promijeni svoje mišljenje o meni i bojom se da ne bi, eventualno, mojoj djeci predbacio nešto loše što im je majka davno činila. Ne znam, ali znam da me to sve muči i da osjećam snažnu potrebu da priznajem i da vratim iznos sa kamatama. Molim pomoć.

Poštovana, kad bismo barem mogli do prošlosti promijeniti neke stvari, ali na žalost ne možemo. Ne možemo niti do budućnosti i zato je najbolje da se držimo sadašnjosti. Što biste danas mogli napraviti i tko ste danas vi? Veliki su oni ljudi koji uviđaju svoje pogreške i pokušavaju postati bolji ljudi za sebe i za druge oko sebe. Upravo se to vama dogodilo. Osjećaj krivnje nas u ovakvim slučajevima može razdirati do te mjere da prestanemo normalno funkcionirati u svakodnevnom životu i svaki put kad pomislimo na to vrati se taj ružan osjećaj. Istina uvijek oslobađa. I to je istina, ali istina nosi i neke posljedice. Za vas će istina biti oslobađajuća, ali ne znate kako bi on to mogao primiti. Možda bi vas osuđivao, bio ljut na vas, mrzio, a možda bi vam oprostio i cijenio vas zbog tog čina. Kako god, morate se pripremiti i na najgoru varijantu. Važno je da napravite ono što će vas umiriti i da ispravite pogrešku. Neki bi se odlučili na priznanje, neki ljudi bi uplatili misu za pokojnicu i ispovjedili bi se, neki bi za Božić sinu odnijeli dar i u kuvertu stavili još 250 kuna da kupi nešto djeci, ako ih ima ili rekli da njemu vraćaju dug, jer im je njegova majka jednom pomogla. Nevjerojatno je kako čovjek može sam sebe kazniti više nego što bi vas netko drugi kaznio. Već ste u kazni ispred same sebe, a sad još razmislite o načinu na koji ćete to ispraviti i koji će vam pomoći da se umirite.