Pitanja našim doktorima mogu postaviti samo prijavljeni članovi Ordinacije.

Prijavi se. Nemaš korisnički račun? Učlani se.

Vi pitate, naši liječnici odgovaraju!
Psihološki problemi

Problemi nakon drugog razvoda

Objavljeno: 18.03.2019.

Imam 18 godina, i ovo mi je već drugi razvod. Oba puta sam bila udana za istu osobu i priznao je svoju krivicu, volim ga, kaže da i on voli mene, ali majka ga kontrolira i ne može odvojiti svoj život od njenog, strah ga je, ima problem da prizna istinu, razlog rastave je objasnio kao nedostatak snage i to što mi ne može pružiti pažnju koju zaslužujem, smatra da nismo jedno za drugo, da sam ja u redu, ali on ne može da bude sa mnom... Nakon prvog raskida sam pokušala suicid, izgubila sam bebu i sada prolazim kroz iste, možda čak i gore stvari. Ne mogu utjecati na njega, ne znam kako da se postavim prema samoj sebi, jer razum ne može nadvladati moje emocije i ne znam kako dalje. Nemam obitelj, nemam se kome obratiti. Što da napravim da spasim i popravim brak i nas dvoje?

Smješteno u Psihološki problemi

Za početak biste trebali spasiti sebe. U ovoj priči ste vi jedina koja pokušava promijeniti stvari. Njega biste htjeli spasiti od mame koja ga kontrolira, htjeli biste da vas dvoje budete sretni u braku. Lijepo je od vas što se trudite, al znajte da vi umjesto nekoga ne možete ništa napraviti. On je taj koji bi trebao postaviti stvari u svom životu onako kako on misli da bi trebalo i to zbog sebe, a ne zbog bilo koga drugoga, a vi možete napraviti nešto dobro za sebe, jer to je jedino nad čim imate kontrolu.
Imate samo 18 godina i već ste se uspjeli dva puta rastati, a vi se i dalje trudite. Kažete da nemate nikog svog, da nemate obitelj i da se nemate kome obratiti. Možda je u tome i najveći problem. Često viđam kod osoba koje su ostale bez obitelji tu veliku potrebu za pripadanjem, što i jest prirodna stvar kod nas ljudi, ali u slučajevima kad ljudi nemaju baš nikoga osobe bi htjele pripadati bilo gdje, samo da nekom pripadaju pa makar to bilo i loše. 
Stanje u kojem se nalazite, a kažete da je gore nego prvi put kad ste pokušali suicid, je alarmantno i treba vam stručna pomoć. Ako ste jako loše možete se uputiti ravno na hitnu pomoć ili se javite  liječniku opće prakse koji će vas uputiti psihologu ili psihijatru. Takva savjetovanja budu ljekovita i spašavaju život. Treba vam takva pomoć, jer ćete na taj način dobiti osobu koja će zajedno s vama proći kroz svaki vaš problem i pomoći će vam u rješavanju svih tih stvari. Postoje ljudi koji odlaze kod psihologa ili psihijatra isključivo po podršku za hod kroz život, zato što nemaju nekog svog ili imaju, ali im je obitelj disfunkcionalna i često otežavajući faktor u tom procesu.
Mislim da je i inače važno pronaći osobu od povjerenja za razgovor. To može biti bilo tko iz vašeg okruženja. Sjetite se neke osobe koja vam je bila nekad od pomoći. Prijateljica, mama od prijateljice, netko tko je skrbio za vas, nastavnica, školska psihologinja, susjeda. Ako ni među njima ne možete naći nekoga s kim možete otvoreno razgovarati uvijek postoje stručne osobe koje će biti tu za vas.
Mladi ste i cijeli život je pred vama. Dopustite sebi da vam se dogode lijepe stvari. Dok se vi borite za osobu koja nije spremna za borbu za vas možda vas čeka u budućnosti netko tko će biti 100% za vas, a vi ga od silne borbe na krivom mjestu i ne primjćujete.
Fokusirajte se na svoj život. Tko sam? Što radim? Gdje želim biti za 5-10 godina? U to uložite vrijeme i trud, jer si samo tako možete život učiniti vrijednim i zanimljivim, a ne da vaša sreća ovisi o nekoj osobi koja ni ne zna što hoće.

Slična pitanja