Pitanja našim doktorima mogu postaviti samo prijavljeni članovi Ordinacije.

Prijavi se. Nemaš korisnički račun? Učlani se.

Vi pitate, naši liječnici odgovaraju!
Psihološki problemi

Pubertet i smisao odlaska u školu

Objavljeno: 02.12.2015.

Lijep pozdrav i poštovanje. Imam jedan problem koji me muči. Imam 15 godina i krenuo sam u prvi razred srednje škole. Od septembra, znači već par mjeseci imam problem, koji mi predstavlja veliki teret. Problem mi je u tome što ne uživam više u svakodnevnim aktivnostima, tj. ne veselim se više malim stvarima, koje su me prije činile sretnim. Previše sam opsjednut školom, svaki dan idem u grču, u strahu, u nekoj tjeskobi... Iako mi roditelji ne traže da budem odličan đak, ja imam taj neki pritisak. Svaki dan sam mislima vezan za školu, niti izlazim, niti se smijem, sav sam depresivan. Mrsko mi je ići u školu, ali ne u direktnom smislu, jer ko je volio školu, ali imam potpuno drugačiji problem. Pitam se zašto moram u školu, zašto ne mogu biti slobodan, nešto kao život studenta. Opterećen sam školom, smijem se i živim samo petkom i to je to. Neka tjeskoba mi je prisutna, pogotovo ujutro, kad se budim često noću, znojim se, srce mi brzo kuca i ne spavam po nekoliko sati. Ne mogu da riješim ovaj problem, jer mi predstavlja problem i u učenju, jer ništa ne mogu da ucim, tj. skoncentriram se. Imam sve uslove u životu, hvala Bogu, ali ja ne mogu da ispunim svoje obaveze. Ne znam je li to neka prolazna faza ili nešto drugo, pa molim vas da mi pomognete i date neki savjet. Hvala unaprijed.

Dragi mladiću, sa 15 godina ti si u periodu odrastanja koji se zove adolescencija (naziv se odnosi na psihičke promjene u pubertetu, fizičkom spolnom sazrijevanju). Nije neobično da osobe tvoje dobi budu nerovzne i napete i u nedoumici oko svakodnevice na koju se teško prilagođavaju. Znači nije čudno da ne vidiš uvijek smisla u onome što moraš i da te to frustrira i oneraspoloži. Sniženo raspoloženje također nije neobično u tvojoj dobi kao i želja za slobodom i zabavom sa vršnjacima. Međutim način na koji ti opsjednuto misliš o školi je nije baš dobar pa ako se nastavi takvo razmišljanja predložila bih ti da porazgovaraš s nekim stručnjakom za psihoterapiju. Za ovu tvoju životnu fazu bi pomoglo da se discipliniraš, da učiš redovito umjesto da razmišljaš kako moraš učiti i kako te to ljuti. Učenje je zdravo za tvoju psihu a razmišljenje o tome kako moraš učiti nije. Nadam se da shvaćaš koja je razlika između te dvije aktivnosti: učenja i razmišljanja kako bi morao učiti.Bavi se i nekim sportom, to pomaže. Što se tiče "slobode" studenata, tu imaš neke krive informacije. Studenti koji se svakodnevno ne bave svojim studijem i koji ne uče su oni koji nikad ne završe studij. Na fakultete se upisuje da bi se učilo ono što nas zanima a ne da bi se imalo puno slobodnog vremena.

Slična pitanja